Četvrtak, 28. ožujka 2024.

„Glasovanje nogama” najgori je mogući izbor jer nikada ne će dovesti ni do kakvih promjena u RH

Prošle godine provedeni popis stanovništva potvrdio je dramatične razmjere iseljavanja iz Republike Hrvatske. Hrvatska je u deset godina ostala bez 400.000 stanovnika.

To je posljedica iseljavanja, prirodnog pada stanovnika, ali – to se rijetko ističe u tzv. mainstream medijima – i velikog broja abortusa, tj. ubojstava nerođene djece.

Negativni trendovi nastavili su se i nakon popisa pa je tako, prema nekim navodima, iz Hrvatske u međuvremenu iselilo još više 20.000 ljudi.

Jučer je objavljeno kako je u proteklih pet godina odlazak iz Hrvatske prijavilo 177.470 hrvatskih građana, a trajno iseljenje u inozemstvo je prijavilo 55.821 građana. Ukupno je Hrvatsku privremeno i trajno napustio 233.291 građanin.

Razloge iseljavanja može se potražiti u želji za većom zaradom, no primarni je razlog iseljavanja klijentelistički sustav koji generira korupciju, kriminal, negativnu selekciju i nepravdu.

„Život je jedan, i ne želim ga provesti gledajući primitivce koji se okolo zapošljavaju po partijskome ključu i eliminiraju sposobnije od sebe. Ne želim plaćati uhljebe. Dosta mi je ovih na vlasti na svim razinama, njihove nesposobnosti, primitivnosti i pokvarenjaštva, ne želim da mi djeca odrastaju u ovoj sredini“.

Ovo su riječi prosječnoga Hrvata koji ili nije sam imao „sreću“ negdje se uhljebiti ili, alternativno, ne želi biti dio takvoga sustava. Iako shvatljivo, ovako je razmišljanje pogrješno. Riječ je o defetizmu, a ponekad i o dezerterstvu.

Potrebna je politička pismenost i poštenje

„Glasovanje nogama” najgori je mogući izbor jer ne će nikada dovesti ni do kakvih promjena u Republici Hrvatskoj, nego će samo osnažiti klijentelističke strukture čija biračka baza ostaje u zemlji.

Hrvatska je talac klijentelizma, kronizma, ali i besprizorne bahatosti i primitivluka političkih elita. Takvo stanje, međutim, ne će riješiti odlasci iz Hrvatske, ali ni jamranje po društvenim mrežama i zadimljenima birtijama, nego političko sazrijevanje birača.

Hrvatska treba politički pismene birače svake četiri godine pred glasačkim urnama. I, dakako, poštene birače koji ne ovise o državnim transferima i ne će zarad sitnoga interesa uvijek iznova glasovati za iste strukture.

Rečenica „a, ti  kao ne bi ukrao da si mogao“ vjerno izražava mentalni sklop jednoga društva, ali je i u korijenu ukupnoga koruptivno-kriminalnog ponašanja. Mala prilika mali, a velika veliki  – lopov.

Osim toga, u Hrvatskoj mora početi funkcionirati pravosuđe jer sadašnje stanje, gdje mnogi kriminalci ostaju nekažnjeni, generira ozračje pravne nekažnjivosti i nepravde.

Ukratko, Hrvati se moraju vratiti svojoj katoličkoj vjeri. Iskreni katolik, s naglaskom na iskreni, ne će krasti niti će glasovati za političke lupeže, zar ne?

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...