Utorak, 29. studenoga 2022.

Kako je moguće da čovjek koji je preživio ratni logor ne bi zaštitio nerođenu djecu?

U emisiji „Nedjeljom u 2 i u 3“ (podcast) od 19. lipnja 2022. gostovao je Damir Vanđelić, hrvatski branitelj i logoraš, nesuđeni hrvatski premijer (2016.), danas vrlo uspješan poduzetnik i predsjednik udruge Zrin koja smjera biti utjecajan think-thank.

Tijekom emisije mogla se čuti prilično kvalitetna i smislena besjeda, vidjelo se čovjeka koji se snalazi pred voditeljem, pred kamerom i u poslu, ukratko – gost je obećavao.

No kako bi to bilo kada državna TV ne bi podmetnula svoje klipove koji upravo služe da, ono što imalo valja, upropaste ili, u ovom slučaju – razotkriju. Zanimljiv razgovor sa spomenutim gostom zasjenila su voditeljeva ideološka pitanja u čiju zamku gost, doduše, nije upao, ali se iskompromitirao pred svim poštenim i pravdoljubivim gledateljima, kao i iskrenim i autentičnim hrvatskim vjerničkim pukom.

Tako su sliku hrabrog branitelja, požrtvovne i uravnotežene osobe, iskrena domoljuba i razumna čovjeka, potpuno okaljali njegovi odgovori na pitanja o pobačaju i Titu na kraju emisije.

Na pitanje o pobačaju Vanđelić je kazao da bi osobno radio na tome da ih bude što manje ili da ih ne bude uopće – i to znanjem i boljim ekonomskim standardom, ali da općenito nije za zabrane pa tako ni ovdje ne bi zakonski zaštitio nerođenu djecu.

Ostaje nejasno kako bi iskorijenio abortiranje djece kad je hladnoća ljudskog srca često jača od svakoga znanja i ekonomske potpore koja bi se pružila onima koji su svoje dijete pošto-poto nakanili ubiti.

Logika u tim Vanđelićevim riječima ne postoji jer svatko tko poznaje ljudsku narav, mora biti i pristalica mnogih ograničenja i restrikcija u ljudskim životima, kao npr. u slučajevima krađe, ubojstava, nasilja, droge, itd…

Unatoč svoj lucidnosti, elokventnosti i navodnoj stranačkoj neovisnosti, Vanđelić se – odgovarajući na ovo najvažnije civilizacijsko pitanje – ipak zauzeo za nesmetano ubijanje bespomoćne nerođene dječice bez ikakvih sankcija i tako zazvučao kao najobičniji (hadezeovski) političar.

Ipak, u jednome je nadmašio i najstarije hadezenjare.

Na pitanje o postojanju Titova trga u Zagrebu, odgovorio je da trg tog komunističkog diktatora i zločinca ne bi podržao u ideološke svrhe, ali u turističke svrhe („za Kineze i Azijate“) – da!

Posve je nevjerojatno da to može izreći čovjek čija je siromašna obitelj sa zagrebačke Peščenice upravo ekonomski – ako nikako drugačije – stradala od Brozova režima i protiv čije se Armije i sam borio 1991. godine.

Kako je moguće da čovjek koji je iskusio i preživio strahote ratnog logora, od batinjanja do mučenja i ubijanja, može biti za trg koji bi nosio ime po glavnom batinašu, mega-ubojici i krvniku u bivšoj tamnici naroda?

Tako je zbog pada na ispitu razuma, razboritosti i vrjednota, sva korist od ove emisije na koncu propala, a razočaranje ostalo njezino glavno obilježje.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...