Na početku ovoga osvrta treba istaknuti činjenicu da u Neumu živi oko 98 posto Hrvata. Riječ je o dijelu Bosne i Hercegovine, ali o hrvatskom etničkom prostoru.
Sam Neum bio je dio Dubrovačke Republike, ali ga je ova poklonila Turcima, jednako kao i Sutorinu na jugu (danas dio Crne Gore) kako ne bi ima granicu s Mletačkom Republikom.
Između Dubrovčana i Mlečana bilo je tako Osmansko Carstvo. Turci su time dobili izlaz na more, a Dubrovčani zaštitu od Mlečana.
Tadašnja granica mletačke Dalmacije i osmanske Bosne kasnije će u bitnome dijelu postati granica Dalmacije, tj. Republike Hrvatske i BiH. Lukavstvo Dubrovačke Republike naknadno će stvoriti probleme koji će moriti njihove potomke.
Od okupacije BiH od strane Austro-Ugarske Monarhije 1878. pa do 1991. Neum i Dubrovnik bili su dijelovima iste države, Austro-Ugarske pa Jugoslavije (naravno, i NDH) tako da se problem prolaza javio nakon raspada komunističke Jugoslavije.
Problem se mogao riješiti prilikom korekcija granica 1945. BiH bi kod Sutorine dobila izlaz na more, a Neum bi postao dio Socijalističke Republike Hrvatske. Ali ne! Izlaz na more u Sutorini morao se dati Crnoj Gori kako bi nadzirala čitav bokotorski zaljev koji je, jednako kao i istočni Srijem i BiH, nakon 1945. istrgnut iz hrvatskoga državnog područja. BiH se tako morala namiriti u Neumu.
Đilasova komisija koja se bavila „korekcijom granica“ granice je korigirala redovito na štetu Hrvatske. I Pelješki most morao se stoga graditi zbog toga što 1945. nije napravljen prirodan potez u smislu pozicioniranja Neuma u sastav Hrvatske.
Otrovne plodove Titove Jugoslavije osjećat ćemo još desetljećima…
