Još od vremena Jugoslavija INA je služila kao bankomat kriminalnih političko-udbaških elita. U izvlačenju novca iz ovoga državnog poduzeća sudjelovao je sam vrh tadašnje države. Na žalost, ista je kriminalna politika nastavljena i u vrijeme hrvatske države u kojoj je kompanija služila kao bankomat tzv. Duboke države.
Da su se novci koji su samo u Republici Hrvatskoj zamračeni ulagali u daljnju modernizaciju i istraživanja INA je danas mogla biti strateška kompanija koja bi činila okosnicu razvoja hrvatskog gospodarstva. Kriminalne politike INA-u su pretvorile u benzinsku crpku.
Najnoviji mega-kriminal otkriven u ovoj kompaniji ukazuje na nastavak kriminalne prakse. No on pokazuje i psihopatološke karakteristike ološ-elita koje su toliko arogantne da su spremne bez pretjerano skrivanja krasti državni novac.
Nitko nije toliko glup da ne zna da će uplata od nekoliko stotina milijuna kuna na račun umirovljenika biti sumnjiva. No arogancija i uvjerenost u vlastitu nedodirljivost očito je postala prevelika. A ne bi treba biti takva jer je Sanaderov slučaj pokazao da nitko nije siguran. Ne zato što pravosuđe savršeno funkcionira, nego zato što se svatko sutra može naći kao meta različitih stranačkih ili frakcijskih borbi.
Kriminalni, koruptivni i klijentelistički model političkih, ekonomskih i društvenih odnosa postao je dominantni model u Republici Hrvatskoj. Stopa korupcije i kriminala takva je da ugrožava nacionalnu sigurnost.
Kao što u knjizi „Nacionalna sigurnost. Prognoziranje ugroza“ (Despot infinitus, 2019., str. 246. .247.) apostrofira stručnjak za sigurnost prof. dr. sc. Mirko Bilandžić: „Sustavna politička korupcija s kojom je Hrvatska izraženo suočena posljednjih desetak godina predstavlja ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Nakon srpsko-jugoslavenske agresije na RH, to je najozbiljnije ugrožavanje nacionalne sigurnosti Hrvatske. Naime, tzv. sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja Hrvatskom zadnjih 10-ak godina, dominantan oblik društvenih odnosa, funkcioniranja gospodarskoga sustava, osvajanja vlasti i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskoga društva (prema relevantnim procjenama 15 milijarda dolara), već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Posljedična rezultanta jest da je politička, socijalna, gospodarska, upravljačka, moralna i duhovna kriza postala hrvatska svakodnevica. Ukupno, sustavna politička korupcija ugrozila je nacionalnu sigurnost Hrvatske“.
Reforma pravosuđa i javne uprave te demontaža klijentelističkoga sustava predstavljaju conditio sine qua non za bilo koju raspravu o hrvatskoj budućnosti. A ove bi reforme trebala pratiti i reforma političkoga i izbornoga sustava te transformacija višepartijskoga u višestranački sustav stvarne demokracije i pluralizma.
Održavanje sadašnjeg modela vodi jedino u nastavak i ovako prisutne demografske katastrofe.
