Svjedoci smo krize mentalnog zdravlja o kojoj se u posljednje vrijeme raspravlja u mainstream medijima. Kriza vjerskog života u Sjedinjenim Američkim Državama je dovela i do krize mentalnog zdravlja. Uz to smo svjedoci da opada broj građana koji pohađaju vjersko bogoslužje, a areligiozni su najbrže rastuća skupina u Sjedinjenim Američkim Državama. Sada u društvu imamo generaciju mladih sugrađana koji ne pohađaju nedjeljno bogoslužje, a svoju djecu odgajaju na sličan način.
Čini se da areligiozna generacija mladih Amerikanaca voli odgajati svoju djecu na sljedeći način: „Dobro smo bez Crkve, bogoslužja, kateheze i institucija, hvala Vam puno“, ali istraživanja pokazuju da nisu dobro. Njihova se djeca se ne uspijevaju kvalitetno suočiti sa svakodnevnim stresom i neugodnostima. Generacije današnjih mladih Amerikanaca su prema sociološkim istraživanjima u sve većem postotku emocionalno nestabilniji.
Oni koji su areligiozni će vam reći da je to zato što moramo bolje prihvatiti dječje različitosti i sklonosti dok ih osnažujemo pozitivnim afirmacijama i potičemo da kroz radionice izgrade samopoštovanje. Zatrpavamo njihove kalendare sportom, kazalištem, tečajevima plesa i jezika. Ako ništa od toga ne uspije, onda dopuštamo svojoj djeci da se “liječe“ na društvenim mrežama.
Roditelji će sve to učiniti, ali neće voditi svoju obitelj u crkvu. S druge strane, istraživanja pokazuju da djeca koja pohađaju nedjeljno bogoslužje imaju u prosjeku više ocjene, bolje rezultate na testovima i veća je vjerojatnost da će maturirati. Također je veća vjerojatnost da će steći diplomu prvostupnika na koledžu.
Zašto onda roditelji ne vode svoju djecu na nedjeljno bogoslužje?
U anketama roditelji često odgovaraju da njihova djeca i tinejdžeri ne žele ići na bogoslužje. No čini se da se ovaj demokratski pristup donošenju obiteljskih odluka odnosi samo na odlazak u crkvu. Za druge važne odluke poput vezanja sigurnosnog pojasa ili cijepljenja, roditelji se protive da svojoj djeci daju pravo glasa. Djetetov glas ima veću težinu kada je usklađen sa željom roditelja da u nedjelju ujutro ostanu spavati kod kuće.
Zašto bi se odlazak u crkvu trebao smatrati metodom kojom roditelji mogu poboljšati mentalno zdravlje svoje djece? Odgovor možemo potražiti u jednom istraživanju.
Studija iz 2018., koju su napravili profesori na Harvard School of Public Health, otkriva mnoge dobrobiti za djecu i adolescente koji pohađaju nedjeljno bogoslužje. Ispostavilo se da djeca i tinejdžeri koji idu u crkvu odrastaju u osobe s većom stopom sreće i zadovoljstva u životu. Manja je vjerojatnost da će patiti od anksioznosti i depresije, manja je vjerojatnost da će koristiti droge i upuštati se u tinejdžerskoj dobi u spolne odnose. Studiju možete pročitati ovdje.
Sa svim ovim pozitivnim ishodima za djecu koja pohađaju nedjeljno bogoslužje, trebamo li biti iznenađeni da djeca koja nemaju sličnu strukturu u svom životu doživljavaju obrnuti fenomen? Je li čudno što su tjeskoba i depresija među djecom i tinejdžerima u porastu kada su njihovi mozgovi, koji su još u fazi razvoja, bombardirani informacijama o propasti i uništenju društva.
Mislimo da se protiv svih negativnosti možemo boriti govoreći djeci: „Ti si savršen! Super si! Samo nastavi biti takav!“. Stavili smo te fraze na majice i ruksake. Na kraju dana, naša djeca znaju da to nije zamjena za pravu stvar.
Svatko od nas zna da su ti osjećaji površni. Kamo idemo kada crkva nije opcija? Idemo terapeutima i farmaceutima, ali trendovi pokazuju da je posljednje mjesto gdje roditelji žele ići mjesto koje zapravo nudi rješenje. Uostalom, što bi obitelji mogle naći u crkvi, a to ne mogu naći nigdje drugdje? Nešto što u svijetu oko njih jako nedostaje, a to je istina.
Zamislite kakav bi teret mogao biti skinut s leđa naše djece kada bi svaki tjedan imali mjesto na koje bi otišli i koje bi im nudilo istinu. Koliko bi se bolje mogli nositi s lošim danom, znajući da svaki trenutak nudi novi početak? Koliko bi tek naša djeca mogla postati otpornija?
Roditelji, svoju djecu stavljaju u nepovoljan položaj kada im ne daju upravo ono što im je potrebno za njihovo mentalno i duhovno zdravlje. Vrijeme je da nedjelju stavite kao prioritet u obiteljskom kalendaru. Ako nećete za sebe (a trebali biste), učinite to za svoju djecu. Sljedeća generacija ovisi o tome.