Svojedobno su nas uvjeravali da će ulazak u Europsku uniju Hrvatsku odvesti ako ne u raj, a onda pred vrata raja. Bilo bi nepošteno negirati da postoje određene prednosti hrvatskog članstva u ovoj asocijaciji, no na demografskom planu Hrvatska danas služi kao rezervoar jeftine radne snage za bogatije zemlje kao što su Njemačka i Irska. Hrvatske je od popisa do popisa izgubila pola milijuna radno aktivnog stanovništva koje je trebalo nosi hrvatski ekonomski napredak.
Visoka inflacija i vrlo inventivni načini zaokruživanja cijena u eurima dodatno će narušiti standard hrvatskih građana. Što mislite: koje će biti posljedice pada standarda? Jasno je: još nekoliko desetaka tisuća ljudi već bi ove godine sreću moglo potražiti izvan Hrvatske.
Ulaskom u eurozonu i Schengen Hrvatska postaje još ranjivija na ove procese. Iseljavanje se i dalje nastavlja, a broj rođenih ove će godine, prema prognozama, pasti ispod 35,000 što predstavlja negativni povijesni rekord.
U isto vrijeme dok Hrvati odlaze iz Hrvatske, u našu se zemlju zbog nedostatka radne snage useljava sve veći broj strane radne snage. Ranije su nas progresivoidi uvjeravali da je naša zemlja tek tranzitna postaja, no čini se da ipak nije tako.
Nakon što je pred koju godinu donesen Zakon o strancima, koji ukida ikakve kvote za useljavanje, na Hrvatsku je doslovce izvršena invazija strane radne snage. Zagreb je ogledni primjerak grada čiji se identitet vrlo brzo mijenja pred našim očima.
Prošle godine od 1. siječnja do 30. studenog ukupno je izdano 115,343 dozvola za boravak i rad stranim državljanima, a u godinama ranije više od 100,000 stranih radnika ušlo je u Hrvatsku.
Uvoz radnika privremeno će zadovoljiti potrebe poslodavaca, no istodobno će dovesti i do rušenja cijene rada domicilnih radnika. Zanimljivo je da je o ovome problemu ranije pisao ni manje ni više nego Karl Marx. On se protivio migracijama jer je naglašavao da strani radnici kao „rezervna armija kapitala“ ruše cijenu rada domaće radne snage. Moderni ljevičari, za razliku od svoga učitelja, vabe migrante u Europu jer su im upravo oni, a ne više radnici, biračka baza, ali i instrument obračuna s ostatcima kršćanstva u Europi.
Dodatno rušenje cijene rada dovest će pak do novih iseljavanja iz Hrvatske. Krajevi koji su već danas poluprazni moglo bi biti do kraja ispražnjeni od stanovnika, a bez kontrole prostora dolazi u pitanje i nacionalna sigurnost.
Kako je to u državama (sjevero)zapadne Europe?
Procesi koji sada zahvaćaju Hrvatsku već desetljećima su prisutni u zemljama (sjevero)zapadne Europe. Navedimo sam jedan primjer. Ime Muhamed, pokazuju statistike, penje se na BabyCenterovim listama najboljih imena za bebe diljem svijeta, a među prvih deset probilo se 2019. i u Sjedinjenim Američkim Državama. Isto je ime najpopularnije u Parizu, Londonu, Milanu i Bremenu. Švedska je najbolji primjer kuda vodi politika tzv. multikulturalizma. Ova se zemlja od jedne od najuređenijih pretvara u leglo kriminala i uličnih obračuna.
Iako Europski parlament osuđuje „teoriju“ velike zamjene stanovništva kao maltene fašističku, matematika i statistika su vrlo egzaktne znanosti. Osim ako i one uskoro ne postanu fašističke ili se nađu u tzv. islamofobnim izvješćima?
Velike zemlje kao što su Francuska, Engleska i Italija, od kojih niti jedna nema manje od 55 milijuna stanovnika, nakon desetljeća nekontrolirane migracije zemlje su s već dobrano izmijenjenim identitetom.
Hrvatska nema ni 4 milijuna stanovnika. Uz nastavak trendova kakve smo vidjeli prošle godine Hrvatska bi u kratkome roku mogla biti rastočena. Dakako, uz blagoslov političkih struktura koje njihovi birači vjerno podupiru.
