Srijeda, 17. travnja 2024.

Je li za spas duše važno da katolički muževi mole na trgovima?

Nije. Ali, možda i je. Muška molitva krunice na trgovima, posebno na središnjem trgu Hrvatske, Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, očito je pokazala svoju snagu, posebno snagu moljenja krunice. Usudio bih se ustvrditi da je javna muška molitva krunice danas najisturenija točka duhovnog boja u Hrvatskoj. I drago mi je da sam dio toga i da dolazim kada god mogu.

Iskreno, na početku nisam bio tako strastveni zagovornik tog apostolata.

Naime, volim i prakticiram moliti krunicu svaki dan, naročito navečer s obitelji. Od katoličkih pobožnosti i nabožnih predmeta, krunica, zajedno sa škapularom, moćno je duhovno oružje kojim se vjernik stavlja pod izravnu zaštitu Isusove majke i pod plašt naše majke, Marije.

Moji hrvatski prijatelji u Sydneyju stalno su mi slali slike i informacije kako oni mole pred sydneyjskom katedralom i neizravno, ali i izravno, predlagali da se nešto slično pokrene u Zagrebu. Jedan pokušaj ostvarenja takve zamisli, već je bio prije više od godinu dana, ali je stao. Iskreno, koliko god sam to poštivao nisam tada vidio razlog da tako nešto pokrenemo u Hrvatskoj.

O, kako sam krivo procijenio stvar! To mogu reći naročito sada kada vidim tolike duhovne plodove. Prošle godine u listopadu krenula je nova „serija“ javnih krunica, što je inače dio svjetskog fenomena među (muškim) katolicima.

I tako je krenula javna (muška) molitva krunice. Nekada se tako „naviknemo“ na krunicu kao i na Svetu Misu te to sve uzmemo „zdravo za gotovo“. A Bog nije statičan ili dalek Bog, On je naš Otac koji je tu i koji čeka naše molitve i odluke, On djeluje.

Prva molitva na Trgu u Zagrebu

Došli smo na javno mjesto, pobijedili svoju zonu komfora i ljudske obzire i jednostavno javno svjedočili i molili se Svemogućem Bogu za različite nakane, tipične za svakog katoličkog vjernika: od obitelji, do Crkve, domovine, za nerođenu djecu i da katolički muževi budu duhovni autoritet u svojim obiteljima. Davali smo i zadovoljštinu za grijehe našeg naroda i da nam se Bog smiluje. Bilo je mirno, dobro smo se osjećali, izmolili smo što smo namjeravali i otišli doma. I tako je nekako trebalo ostati, zar ne? Ta koga je mogla uvrijediti dostojanstvena molitva krunice, očeva i sinova, starijih i mlađih muškaraca?

Stali vragu na rep

No, očito smo stali vragu na rep i stavili mu sol na rane jer on sada vrišti. Stvari treba jasno navesti: sotona ima svoje pobornike u Hrvatskoj. Zli ljudi postoje i oni se izravno ili neizravno stavljaju u njegovu službu kada odbace Boga kroz činjenje grijeha. Te zle sile su povezane i, kao radar, osjete duhovne udarce katolika koji izravno i s vjerom mole.

Oštra reakcija protivnika pokazuje, prvo, da je naša molitva djelotvorna, i drugo, da oni (i demonske sile) itekako znaju snagu te molitve. Oni se ne protive toliko muževima koji mole, koliko se protive samom Bogu. Oni mrze Njegov autoritet i Njegovo Božanstvo i svrstavaju se svjesno ili nesvjesno na stranu zloga.

Ta paklena družina skuplja se na Trgu nasuprot moliteljima krunice. Dok mi mirno molimo oni vrište, lupaju po bubnjevima i izrazito glasno puštaju nešto što bi trebala biti glazba, a zapravo je deračina, dok mi i dalje mirno molimo.

Sumrak civilizacije

Je li njihovo ponašanje civilizirano? Je li to pristojno? Nije. To je necivilizirano, vulgarno i bezobrazno i pokazuje do koje mjere su neki zaslijepljeni svojom iracionalnom mržnjom i lažnim konstrukcijama u glavi. Osim molitve krunice, sramotno su ometali i Misu i procesiju u čast zaštitnice grada Zagreba, Gospe od Kamenitih vrata, a vidjet ćemo hoće li ometati procesije povodom Tijelova i drugih blagdana?

Ne treba ni napominjati da to nema veze s demokratskim standardima poštivanja drugih. A ti jadni pojedinci na Trgu su i pijuni političkih igrača, od SDP-a do Možemo, koji ih potiču na nered. Budući da molitva nije prosvjed, to nisu protuprosvjedi, nego stvaranje nereda u duhovnom smislu. Niti vladajući HDZ ne iskazuje nikakvu podršku građanskom i ustavnom pravu vjernika da prakticiraju svoju vjeroispovijest bilo gdje, jer policija mirno promatra i dopušta takav kaos.

Stvaranje pakla na Trgu ili naše čistilište

Kada su u jednom trenutku na prošloj (lipanjskoj) krunici Tomaševićeve feministkinje toliko glasno puštale glazbu da nisam mogao čuti čovjeka do mene kako moli, pomislio sam: „Pa ovo je pakao“; s jedne strane glasna deračina, a s druge neki bubnjevi.

Zato sam pomislio kako je izrazito važno poraditi na spasenju svoje duše da dođemo u blaženo zajedništvo s Gospodinom u Nebo, a ne u jedan ovakav pakao koji NIKADA ne završava. Zamislite gledati takve prostote i takvu deračinu cijelu vječnost!

A njihovo maltretiranje možemo doživljavati i kao naše čistilište, da postanemo bolji vjernici i da se više trudimo i molimo da dođemo u Nebo. U sebi sam se tada pomolio i za te jadne ljude da prime milost od Boga i da se svjesno odrede za spas, a ne propast.

Komunizam i mediji

S druge strane, kada gledam te orkestrirane iskaze mržnje sjetim se svih naših katoličkih predaka – od Hrvatske do Poljske – koji su patili, bili šikanirani i mnogi ubijeni za vrijeme komunističkog režima. Nisam tada živio u Hrvatskoj, kao niti mnogi mladi muževi koji na trgovima mole, ali analogiju s komunističkim vremenima oni stariji itekako razumiju.

Dobro se zna što je srušilo komunizam: katolički otpor, naročito preko molitve i žrtve. Ne smijemo dozvoliti da se ta olovna vremena vrate, a danas se komunizam itekako nastoji vratiti preko vrjednota tzv. woke kulture, tj. kulture otkazivanja. Muška molitva krunice na trgovima postala je u građanskom smislu i borba za slobodu katoličke vjere, slobodu govora i sloboda, općenito.

Nažalost, ovu sliku kaosa i ismijavanja promiču srednjostrujaški mediji koji daju pozornost ovim paklenim skupinama i promiču sve protivnike molitve, uključujući i likove koje glume nekakve sijede i ofucane Village People. Dno dna.

Duhovna djeca komunista i danas predvode u mržnji i kaosu. Zato je važno da kao sinovi svijetla ne popuštamo pred takvim nasiljem, nego da se dostojanstveno i mirno suprotstavimo takvim provokacijama i da ih na kraju nadiđemo.

Vjernici više mole krunicu i šok svećenika

Molitva polarizira, kao i vjera, općenito. Vjera nisu nekakvi lepršavi osjećaji gdje se do besvijesti „dijalogizira“ ni o čemu, bez dolaženje do istine. Svjesno biramo ili dobro ili zlo.

Jedno od lijepih svjedočanstava koje čujem među katolicima je kada oni koji do sada nisu baš molili krunicu, nakon što su vidjeli nasilne reakcije protivnika, spoznali su njezinu snagu te su je počeli moliti. A vidio sam i reakciju svećenika koji su bili na molitvama. U šoku su da u katoličkoj Hrvatskoj postoje takve zagrižene i nasilne protucrkvene i protu vjerničke skupine.

Hrvatska za Krista

Vrijeme je da se probudimo i izađemo iz svog staklenog zvona i zone komfora. Hrvatska je pod žestokim duhovnim napadom, a naša molitva na trgovima, a naročito na središnjem hrvatskom trgu u Zagrebu, početak je duhovnog zauzimanja Hrvatske za Krista.

Zar nije cilj katolika da Krist bude naš pravi vladar i da se Njemu kao Bogu obraćamo za sve? Vrijeme je da ojačamo svoje osobne svakodnevne molitve, kao i javne krunice i procesije za naš spas i spas hrvatskog naroda uopće.

Javni život Hrvatske, od politike i javnih osoba do masovnih medija, moralna je močvara. Kao vjernici ne smijemo biti dio tog puta koji vodi u propast, ne smijemo „škakljati uši“ i biti politički korektni zato da ne bismo, kako govore, „nekoga uvrijedili“.

Radi se o spasu duša i spasu jednog naroda i domovine. Treba se suprotstaviti i govoriti istinu što je puno puta nezgodno čuti.

Dragi katolički muškarci, izađite iz sebe i svjedočite svoju vjeru u svojim obiteljima, župama i u javnosti. Dragi katolici, stanimo jedni uz druge u ovom duhovnom boju za dušu hrvatskog naroda.

Najisturenija točka u tom boju danas je muška krunica na trgovima. Čekamo vas.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...