Poznati ekonomski analitičar i financijski stručnjak Neven Vidaković gostovao je jučer u emisiji Novi dan na N1 televiziji, u kojoj je progovorio o novom paketu “mjera“ koji je nedavno predstavljen na sjednici Vlade. Donošenju mjera prethodio je sastanak trgovačkih lanaca s premijerom i ministrima.

Vidaković smatra kako je sastanak zapravo igrokaz i kako nije realno očekivati da će netko zaista u idućih nekoliko mjeseci pratiti kako se kreću cijene svih artikala. Uvidio je, za razliku od marksističkih ekonomista koji dominiraju srednjostrujaškim medijima, kako kamatne stope neće pasti, nego će bankari dići kamatnu stopu onim kreditima koji nisu fiksni za cijeli period kredita. Slično kao što se dogodilo u Sjedinjenim Američkim Državama za vrijeme gospodarske krize.

U daljnjem dijelu intervjua oštro je usudio “vladine mjere“: „Ove iste mjere od Vlade, vidite da su trivijalne i besmislene. Zar nije tragedija da dva profesora ekonomskog fakulteta ne mogu smisliti ništa bolje od zamrzavanja cijena? Zato što je rezultat ekonomskih politika koje smo provodili sada postignut – ušli smo u euro, ušli smo u Schengen. Riješili smo velikim dijelom hrvatsko vlasništvo nad poduzećima, osim par poduzeća nemamo nikakvu međunarodnu prisutnost“.

Naša ekonomija se zbog inflatornog udara počela urušavati te je krajnje vrijeme za promjenu ekonomskog koncepta – imamo pad standarda 10% poslije ulaska u euro. Naša država u ovom trenutku troši vlastite zalihe zbog vladinog nerazumijevanja inflatornih procesa. Premijer i ministri zaboravljaju da u inflaciji svi plaćaju više, rastu isto tako i plaće, mirovine, ali rastu i proračunski rashodi. To je priroda strukturne inflacija. Čak i da inflacija ode na nulu, svi troškovi nastavit će i dalje rasti zbog obećanog usklađivanja plaća, a prihodi će, kako kaže Vidaković, „ostati ravni“.

Nesuvislost “vladinih mjera“ ne shvaćaju samo ekonomski analitičari, nego vrlo dobro osjete građani. Trenutnim, šestim, vladinim paketom mjera neće se ništa postići, neće se riješiti stvarni problemi i uzroci inflacije. Možemo li konačno očekivati da će se politička elita početi brinuti za budućnost ove zemlje?