Utorak, 16. travnja 2024.

I osamdesetih je krenulo na Kosovu…

Izjava kosovske ministrice vanjskih poslova Donike Gervalla-Schwarz o tome da je moguć novi rat na Balkanu u skladu je s ne tako davnom ocjenom Francisa Fukuyame o tome da tzv. Zapadni Balkan i dalje ima dovoljno goriva za zapaliti veliki požar. Ovo trusno i fragilno područje i dalje ostaje buretom baruta i velikim sigurnosnim rizikom za šire područje. Glavni destabilizacijski faktor i dalje ima isto središte, a to je Beograd.

Suradnik američkog Istraživačkog instituta za vanjsku politiku Richard Kraemer s pravom ističe da je došlo vrijeme da se Republika Srbija „otvoreno smatra za ono što jest: čvrsti ruski i kineski saveznik koji vodi poluautoritarna vlast koja proaktivno teži ideološki iredentističkom teritorijalnom širenju na Zapadnom Balkanu“. Kraemer upozorava da je današnja Srbija prijetnja regionalnoj i euroatlantskoj sigurnosti.

Žarišne točke

Srbija se nikada nije pomirila s gubitkom Kosova, na sjeveru zemlje nastoje se uspostaviti paralelne institucije vlasti. Nedavno je organizirana srpska paravojna formacija napala kosovsku policiju prilikom čega je ubijen albanski policajac. Nakon toga pripadnici ove skupine zaklon su potražili u tamošnjemu manastiru Srpske pravoslavne crkve (SPC). Kosovska policija ubila je četiri napadača, a uhitila njih šest. Iako službena Srbija negira sudjelovanje u ovome napadu, jasno je da ovdje možemo prepoznati njezin rukopis. Ipak, treba podsjetiti da je na Kosovu izgrađena jedna od najvećih američkih vojnih baza u Europi – Bondsteel. Bilo kakva srpska akcija širih razmjera bila bi sasječena u korijenu.

Kosovo pritom nije jedina žarišna točka. U tijeku je i sukob Milorada Dodika i visokog predstavnika Christiana Schmidta. Dodik otvoreno vrijeđa Schmidta i prijeti odvajanjem Republike Srpske. Takvo je ponašanje paradno i za unutarnjopolitičke potrebe, no nema nikakve dvojbe da bi u promijenjenim sigurnosnim prilikama Srbi u BiH nastojali postići punu samostalnost. S

„Srpski svet“ djeluje i u Crnoj Gori gdje su posljednjih godina ojačale prosrpske snage. rpski nacionalisti na Crnu Goru gledaju kao na srpsku pokrajinu – „so srpstva“ odnosno „srpsku Spartu“. 2016. godine u Crnoj Gori je došlo do pokušaja državnog udara u režiji Beograda i Moskve. I u buduće možemo očekivati nove akcije i provokacije.

I Hrvatska na udaru

Tajne akcije (covert action), koje su još nazivaju tajnim operacijama ili u ruskom sigurnosno-obavještajnom vokabularu „aktivne mjere“, podrazumijevaju pokušaje određene države da utječe na događaje u drugim državama ili teritorijima bez otkrivanja svoje umiješanosti. Broj takvih srpskih operacija se povećava, a ni Hrvatska od njih nije bila pošteđena prethodnih godina u okviru provedbe nove velikosrpske strategije.

Da velikosrpski krugovi nisu odustali od protuhrvatske politike i od hrvatskih zemalja jasno je ne samo iz Vulinove izjave da „srpski svet“ podrazumijeva jedan državni prostor, nego i iz cjelokupnoga odnosa prema Republici Hrvatskoj. Srbijanski političari kontinuirano preuveličavaju zločine iz Drugoga svjetskog rata (milijunske brojke o logoru Jasenovac), bl. Alojzija Stepinaca proglašavaju zločincem, legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluja proglašavaju genocidnom, a o tome se snimaju filmovi i serije. Svakodnevno se u režimskim medijima tipa Pink i Happy TV širi mržnja prema svim ne-srpskim narodima, pri čemu Hrvati imaju posebnu ulogu.

Srbijanske kulturne institucije svojataju dubrovačku književnost, a srbijanski jezikoslovci nedavno su „granice srpskoga jezika“ proširili na hrvatske teritorije. Jednako tako, i u deklaraciji o srpskom kulturnom prostoru jasno se svojataju hrvatski teritoriji. Intencije su jasno izražene.

I krajem osamdesetih krenulo je na Kosovu. To Hrvatsku i ostale države tjera na veliki oprez.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...