Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 9. rujna 2024. održan je skup pod nazivom „Kako razgovarati s roditeljima o seksualnom odgoju i obrazovanju za rodnu ravnopravnost“ u organizaciji projekta Sense AGENDa.

Predavanja na skupu održale su: Tanja Vučković Juroš (sociologija), Barbara Kušević (pedagogija) i Marija Bartulović (pedagogija). Na predavanjima su isto tako bile nazočne i Tanja Jurin (psihologija), Anamarija Sočo (Status M), Nataša Bijelić (CESI), predstavnici udruga Lori i Dugine obitelji, sveukupno oko 25 osoba (oko 15 prisutnih fizički i oko 8 putem Zooma).

Cilj i program seminara, kako su ga definirali organizatori, jest „prezentirati rezultate hrvatskih istraživanja koja se bave percipiranim potrebama i brigama učenika, znanstveno-odgojnih djelatnika i roditelja vezanih uz seksualni odgoj i obrazovanje za rodnu ravnopravnost te kroz raspravu s dionicima identificirati poruke koje adresiraju roditeljske brige i strahove kako bi se na taj način omogućilo protudjelovanje porukama o tzv. ‘rodnoj ideologiji’ koje u posljednje vrijeme zadobivaju sve veći javni prostor.“

Organizatori skupa su, između ostaloga, naveli da se seksualni odgoj i obrazovanje za rodnu ravnopravnost još uvijek u hrvatskom društvu doživljavaju kao kontroverzne teme. Isto tako navode da su „napadi na seksualni odgoj bili neraskidivo povezani i s potkopavanjem obrazovanja za rodnu ravnopravnost budući da za antirodne aktiviste najveću ‘opasnost’ čine upravo LGBTQ+ inkluzivnost i razumijevanje društvenih uzroka rodnih nejednakosti“.

Kao glavnu publiku antirodnih poruka organizatori su u velikom broju slučajeva ocijenili upravo roditelje čiji su jezik nazvali „homofobijom, transfobijom i umjetno konstruiranom prijetnjom ‘rodne ideologije’.“

Takvu situaciju organizatori skupa smatraju izuzetno zabrinjavajućom, jer kako navode, na podatcima utemeljene spoznaje i prakse jasno ukazuju da je sveobuhvatna seksualna edukacija učinkovita, između ostaloga, i u zaštiti seksualnog zdravlja, promicanju odgovornog seksualnog ponašanja i prevenciji rodno-uvjetovanog nasilja, a LGBTQ+ inkluzivno obrazovanje pozitivno utječe na dobrobit učenika i može prevenirati diskriminaciju i viktimizaciju ranjivih skupina učenika.

Barbara Kušević i Marija Bartulović, profesorice na odsjeku za pedagogiju, predstavile su svoje kvalitativno istraživanje o uvođenju sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja sa zaključkom da su škole te koje bi trebale „imati autoritet uvesti predmet na tu temu, a ne dati se pokolebati ‘zbog triju glasnih roditelja’.“

Tanja Vučković Juroš predstavila je svoj projekt-istraživanje o navedenoj temi u kojemu je došla do zaključka da se trebaju razbiti tri mita, a to su: mit o dječjoj nevinosti, mit da treba čekati rješenje odozdo i mit o partnerstvu roditelja i škole.

Nakon toga je uslijedila rasprava.

Marina Katinić-Pleić javila se za riječ i rekla da je spolnost filozofska i svjetonazorska tema na koju postoje različiti pogledi te da roditelji – koji doista jesu prvi odgojitelji djece i imaju pravo na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu s vlastitim vrijednostima prema Ustavu RH i međunarodnim konvencijama – moraju imati mogućnost odabira programa koji je u skladu s njihovim vrijednostima i svjetonazorom tj. da program SSE-a ne bi smio biti indoktrinacija, te da bi se u programu koji bi njoj i mnogim ljudima bio prihvatljiv moralo govoriti o vrijednostima kao što je ljubav, vjernost, odgovornost.

Katinić Pleić isto je tako istaknula da je kampanja udruge CESI u svibnju jasno pokazala da je središnji pojam njihova SSE-a užitak, a da se ljubav, roditeljstvo, brak i obitelj uopće ne spominju, što je mnogim građanima neprihvatljivo.

Iz svega navedenoga, kao jedan od zaključaka nameće se da je spolni odgoj potreban i važan, ali ne onakav kakav zagovaraju udruge poput CESI, Status M, Solidarna i druge. Znakovito je da SSE „guraju“ feminističke i LGBT-udruge jer upravo na taj način mogu brže provesti društvene promjene koje žele.

Drugi je zaključak da roditelji imaju pravo odabrati edukacijske programe koji su sukladni njihovim filozofskim uvjerenjima i vrijednostima te da država i manjinski lobiji nemaju pravo (pre)odgajati djecu. Sveobuhvatni seksualni odgoj kinseyjevskog tipa kakav zagovaraju spomenute udruge u inozemstvu načinio je mnogo štete, o čemu možete više pročitati ovdje.

Roditelji i drugi građani koji žele kvalitetan spolni odgoj, točan i informativan, a uz to utemeljen na vrijednostima, trebaju angažirati stručnjake, znanstvenike i institucije kako bi se izradio kvalitetan program spolnoga odgoja.

Američki neovisan Institut za istraživanje i vrjednovanje objavio je nekoliko studija u kojima uvjerljivo opovrgava učinkovitost preventivnih programa „sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja“ te otkriva ideologiziranost agende koja ga promiče. Niz kratkih videa o rezultatima njihova istraživanja možete pogledati ovdje.

Isto tako, nije istina da su hrvatski adolescenti promiskuitetniji od europskoga prosjeka, da ranije ulaze u spolne odnose i da im se događa više maloljetničkih trudnoća. To pokazuju podatci Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo koje možete pogledati ovdje.

Osim toga, iz tekstova na stranici udruge CESI jasno je da program kakav promiču neizravno promiče konzumistički stav prema spolnosti i pobačaj. O tome više možete pročitati ovdje.