Istraživač i publicist Roman Leljak u Podcastu Velebit iznio je šokantna saznanja o lociranju dvaju zaboravljenih poslijeratnih stratišta koja bi mogla postati simboli stradanja razmjera slovenske Hude Jame. Riječ je o namjerno prikrivanim podzemnim grobnicama na lokacijama Biljeg kod Vojnića nedaleko od Karlovca te na Sljemenu, u kojima su partizanske postrojbe 1945. godine žive zazidale i minirale tisuće ljudi.

Prva lokacija nalazi se na području Biljega kod Vojnića, a radi se o starom tunelu uskotračne željeznice koji se nakon 1945. godine prestao koristiti. Prema prikupljenim podatcima, partizani su unutar ovog tunela živo zazidali oko 2000 ljudi, a potom su ulaze s obje strane dodatno zasuli materijalom i minirali kako bi trajno sakrili tragove zločina. Leljak je ovu lokaciju tražio punih pet do šest godina, a ključni preokret dogodio se nakon razornih potresa u Hrvatskoj kada se prirodnim putem otvorio svod tunela. Uz pomoć karlovačkih dragovoljaca započeli su fizički radovi na otkopavanju. Znakovito je da preko samog tunela danas prolazi javna cesta koja je na tom dijelu sustavno propadala za 15 centimetara, što je bio jasan građevinski indikator šupljine i urušavanja u podzemlju. Leljak ističe kako će se uskoro iz ovog tunela poslati prve slike koje će hrvatskoj javnosti predočiti identičan stravičan prizor kakav je viđen prilikom otvaranja slovenske Hude Jame.

Druga lokacija nalazi se na Sljemenu, na visokoj nadmorskoj visini od 1110 metara, a veže se uz poslijeratnu vojnu infrastrukturu bivše države. Nakon rata, pod nadzorom generala Koste Nađa, na Sljemenu su se gradili tajni podzemni bunkeri namijenjeni vojnom vrhu i predsjedništvu SR Hrvatske. Za bazu tih bunkera iskorištene su duboke prirodne jame u koje je prethodno, u svibnju 1945. godine, ugurano i živo zazidano oko 2000 ljudi. Leljak je godinama strpljivo skupljao dokumentaciju, arhivske izvore i ključne izjave svjedoka, među kojima su izjave tadašnjih lugara. Svi ovi dokazi i točne koordinate sada se predaju nadležnim institucijama, odnosno ministru Tomi Medvedu ili Ivanu Penavi, kako bi se pokrenula službena državna ekshumacija.

Leljak je u svom istupu snažno pozdravio i podržao početak sustavnih istraživanja i iskapanja vojnih grobnica u Republici Hrvatskoj, naglašavajući kako je primarni cilj utvrditi točne brojke i osigurati dostojan, civilizacijski ukop svim žrtvama koje desetljećima leže zaboravljene u podzemlju. Prema njegovim procjenama, Hrvatska je samo u svibnju 1945. godine, u takozvanom mjesecu mladosti, u masovnim likvidacijama izgubila između 200 000 i 250 000 ljudi. Riječ je o stravičnom i nenadoknadivom demografskom gubitku. Leljak zaključuje da bi, uz prirodni prirast kroz iduće generacije, Hrvatska danas sigurno imala dva milijuna stanovnika više da se ovaj povijesni egzodus i pokolj nije dogodio.