Ponedjeljak, 06. veljače 2023.

JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? O smrti pravednika

VIII. razmatranje. O smrti pravednika.
Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih“ (Ps 115, 15)
  • Smrt pravednika je odmor
Ako smrt promotrimo našim tjelesnim osjetilima, ona nas straši i nje se bojimo; s vjerskog, pak, gledišta ona nas tješi i želimo ju. Grešnicima se prikazuje strahovita, a svetim ljubazna i dragocjena. Dragocjena, kaže sv. Bernard, jer je ona kraj svih naših muka i patnja, pobjeda borbe, vrata sretnog života. Job veli da je ljudski život kratak i pun svakakvih nevolja, bolesti, straha i strasti. Ljubitelji ovog svijeta koji žele dug život, što drugo traže, reče Seneka, nego produljenje muka? Što je više živjeti, veli sv. Augustin, ako ne više se mučiti.

Tako je, jer kaže sv. Ambrozije, sadašnji život nije nam dat da počivamo, nego da se trudimo i trudom zaslužimo vječni život. Dobro kaže Tertulijan: Kada komu Bog skrati život, skraćuje mu muku. Ako je smrt čovjeku dana za kaznu grijeha, ipak su tolike nevolje ovog života, piše sv. Ambrozije, da nam smrt dolazi na olakšanje muka, a ne za kaznu. Bog zove blaženim one koji umiru u njegovoj milosti, jer smrću prestaju njihove muke i polaze na počinak.

Muke, koje grešnika ožalošćuju na smrti, svete ne žaloste. Svete ne straši ono; „Pođi“, kao što plaši svjetske ljude. Sveti se ne žaloste što ostavljaju dobra ovog svijeta, jer ih nikada nisu ljubili. Uvijek su išli govoreći: „Blago mog srca jest Bog i vječni moj udio jest sam Bog.“ Blaženi ste, pisaše Apostol svojim učenicima, koji ste radi Isusa bili orobljeni u vašim dobrim.

Ne žaloste se ostavljajući časti, jer su ih prije prezirali i za ništa držali, jedino su cijenili i za čast držali ljubiti Boga i od njega biti ljubljeni. Ne žaloste se što ostavljaju rodbinu, jer su ih ovdje samo u Bogu ljubili; umirući preporuče ih nebeskom Ocu koji ih ljubi više nego oni i nadajući se vječnom spasenju, misle da će ih odozgor iz raja moć bolje potpomagati nego li ovdje na zemlji. Jednom riječju, ono što su uvijek ovdje govorili: Bog moj i sve moje, to će s više veselja i radosti ponavljati na smrti.

Tko umre ljubeći Boga, tog ne uznemiruju boli smrti, nego se njima naslađuje, misleći da mu život svršava i da više neće imati vremena, da još nešto trpi za ljubav Božju, ni drugim znacima iskazivati mu ljubav; za to velikom Ijubaznošću i blagoćom posvećuje mu one posljednje ostanke svog života i tješi se, što će žrtvu svoje smrti sjediniti sa žrtvom, koju Isus svom nebeskom Ocu za nj prikaza na križu.

I tako sretan i blažen umire govoreći: „U miru ću umrijeti i u Bogu otpočinuti.“ O, koliki je to mir i blaženstvo umrijeti počivajući na rukama Isusovim koji nas je do smrti ljubio, te odabrao gorku smrt, da nama zadobije blaženu, slatku i utješnu smrt!

Molitva: O ljubazni moj Isuse, htio si gorkom smrću umrijeti na Kalvariji, da meni možeš dati blaženu smrt, kada ću te vidjeti? Prvi put kad te ugledam, ugledat ću te kao mog sudca na onom istom mjestu, gdje ću izdahnuti. Što ću ti onda reći? Što li ćeš ti meni reći? Neću čekati, da se onda mislim, nego ću sad dobro promisliti. Reći ću ti: Dragi moj Otkupitelju, ti si dakle onaj, koji je za mene umro? Kroz neko vrijeme dosta sam te vrijeđao, bio sam nezahvalan i nisam zasluživao da mi oprostiš; ali kasnije okrijepljen tvojom milošću osvijestio sam se i kroz ono života što mi je bilo preostalo, oplakivao sam svoje grijehe i ti si mi oprostio. Oprosti mi sad kad stojim pred tvojim nogama i ti mi daj opće odrješenje od svih mojih grijeha.

Više nisam zasluživao da te ljubim, jer sam uvrijedio tvoju ljubav, ali po svom milosrđu privukao si moje srce, koje iako te nije ljubilo, kao što si zasluživao, barem te je ljubilo više nego ikakvu drugu stvar, ostavivši sve jedino da tebi ugodi. Sad što mi kažeš? Vidio sam raj i tebe kako uživaš u tom kraljevstvu to bi bilo za mene odveć veliko dobro; ali svakako se ne usuđujem daleko od tebe stati, osobito sad, kad si mi pokazao svoje krasno i ljubazno lice. Tražim raj, ne da više uživam, nego da te bolje ljubim. Pošalji me u čistilište za onoliko dugo, koliko ti je drago.

Ne želim ni doći u onu domovinu čistoće i pokazati se čistim dušama ovakav pun ljage i nečist, kao što sam sad. Opremi me, da se najprije očistim u čistilištu, ali me za uvijek ne odbaci od svog lica; samo jednog dana zovni me gore u raj, da na vijeke pjevam tvome milosrđu.

Za sad, dragi moj sudče, digni ruku i blagoslovi me i reci mi da sam tvoj, te da si ti i da ćeš zauvijek biti moj. Kroz sve vijeke ljubiti ću te, a ti ćeš ljubiti mene. Evo sad odlazim daleko od tebe, idem u vatru čistilišta; zadovoljan polazim, jer idem da te ljubim, moj Otkupitelju, moj Bože, sve moje! Dragovoljno polazim, ali znaj, da će mi kroz ovo vrijeme jedna od najtežih muka biti, što ću morati biti daleko od tebe. Idem Gospodine, brojat ću sate, dok me opet ne zovneš. Smiluj se mojoj duši, koja svom svojom snagom želi da te vidi i više ljubi.

Ufam se, Isuse moj, da ću ti ovako reći u onaj čas. Međutim, daruj mi milost da živim na onaj način kako ću ti onda moć reći ovo što sam sad mislio. Daj mi svetu ustrajnost, pokloni mi svoju ljubav. Pomozi me i ti, o Majko Božja, Marijo, moli Isusa za me.

sv. Alfonz M. Liguori

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...