Ponedjeljak, 22. travnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Bog liječi onog koji ima dobru volju

XVIII. razmatranje. O broju grijeha

2. Bog liječi onog koji ima dobru volju

Veli onaj grješnik: Bog je milosrdan i oprostiv. Odgovaram: A tko to niječe? Zaista milosrđe Božje jest neizmjerno i sa svim tim koliko ih se izgubi? Bog liječi onog koji ima dobru volju. On oprašta grijehe, ali ne može dozvoliti volji griješiti. Nastavit će: ali samo mlad. Mlad si? Bog ne računa godine i dob, nego grijehe. I ova mjera grijeha nije za svakog jednako određena; nekima Bog oprosti sto grijeha, a nekima tisuću, a neke odmah iza drugog grijeha baca u Pakao. Koliko ih je Bog poslao u Pakao nakon prvog grijeha? Pripovijeda sv. Grgur kako je neko dijete od pet godina bačeno u Pakao stoga što je izreklo samo jednu psovku. Očitova presveta Djevica Marija Božjoj službenici Blagoslavi florentinki, kako je neka djevojčica od dvanaest godina na prvi grijeh bila osuđena. Drugo jedno dijete od osam godina odmah iza prvog grijeha umre i izgubi se. Govori se u evanđelju kod sv. Mateja, pogl. 21., kad je Gospodin našao onu smokvu bez ploda, da ju je odmah prokleo, te je usahnula. Moguće da bi se kakav bezobraznik našao koji bi stao istraživati zašto Bog jednom oprašta tri grijeha, a četvrtog ne će? U tom pogledu treba razmotriti božanski sud, te s Apostolom reći: „O, visino bogatstva, mudrosti i Božjeg znanja! Koliko su nedokučivi njegovi sudi i neistraživi njegovi puti. “(Rim. 11,33) Sveti Augustin veli: „On zna komu će oprostiti, a komu ne.” Komu više oprašta, to iz ljubavi radi; a komu ne oprašta, tomu po pravdi ne oprašta. Nastavit će tvrdokornik: „Ali ja sam do sada toliko puta Boga uvrijedio, pa mi je uvijek oprostio; i po tom se nadam da će mi i ovaj drugi grijeh oprostiti. A ja tebi govorim; „Zato što te Bog još nije kaznio, zar te neće nikad ni kazniti? Popuniti će se broj i doći će kazna.“ Jaki Samson općeći s Dalilom nije mislio doći u šake Filistejaca, nego da će ih se osloboditi kao i prije. No posljednji put bi uhvaćen i usmrćen. Nemoj reći, veli Gospodin, toliko sam grijeha počinio, pa kakvo mi se zlo dogodilo? Doći će jedan dan, pa će sve naplatiti i što lije više praštao, to će te više kazniti. Veli Zlatousti, da se je više bojati, kad Bog tvrdokornoga trpi, nego kad ga odmah kazni. Jer, kako piše sv. Grgur, one koje Bog većom strpljivošću čeka. poslije ih većom strogošću kazni ako ostanu nezahvalni. A često, nastavlja isti svetac, oni, koji su za dulje vremena trpljeni i čekani, umiru nenadano i nemaju više vremena da se obrate.

Osobito što te je Bog više rasvjetljivao, toliko ćeš se više zaslijepiti i otvrdnuti u grijesima. A sv. Pavao govori: „Nije moguće, opće govoreći, da se jedna rasvijetljena duša popravi, kad se vraća na prvašnje zloće.“

Strahovito je ono što Gospodin govori protiv onih koji ne žele čuti njegovog glasa: „Jer sam vas zvao, a niste se odazvali.. Ja ću pak na vašoj propasti smijati i podrugivati vam se. “(Pr. 1,14). Neka se zapamte ove riječi: „Ja ću se pak“… znače, kako se je god onaj grješnik podrugivao Bogu, ispovijedajući se i obećavajući, a poslije ga uvijek izdavao; tako isto će se Bog s njim podrugivati na čas njegove smrti. „Kao pas koji se vraća na svoje rigotine, isto radi i onaj bezumnik, koji se povraća na svoje zloće“ ( Prov.16,1). Ove riječi tumačeći sv. Dionizije kartuzijanski veli: „Kako je god gadan i preziran onaj pas koji jede što je prije izrigao; na isti način je gadan i preziran pred Rogom, koji se povraća na one svoje zloće koje je bio na ispovijedi zamrzio“.

Molitva: Evo me. Bože moj, pred tvojim nogama, ja sam onaj gadni i prezirni pas koji sam se toliko puta ponovno hranio onim zabranjenim jabukama koje sam prije bio zamrzio. Ne zaslužujem ikakva milosrđa, o moj Otkupitelju! Ali, ona Krv, koju si za me prolio, hrabri me i zadužuje da se u nju ufam. Ah, koliko sam puta sagriješio, a ti si mi milostivo opet oprostio! Obećao sam da te više neću vrijeđati i ja sam se opet vraćao na bljuvotine, a ti si mi ponovo oprostio! Što očekujem? Upravo ovo. ili da me otpraviš u Pakao ili me pustiš da grijesi mnome vladaju, što bi za me veća kazna bila, nego li sam Pakao? Ne, moj Bože, popraviti ću se i da ti ostanem vjeran, sve moje ufanje staviti ću u te i kad budem napastovan, uvijek ću se k tebi utjecati. Do sad sam se uzdao u svoja obećanja i odluke i zanemarivao sam k tebi se utjecati u mojim napastima i ovo je bila moja propast. Ne, od sad ubuduće ti ćeš biti jedino moje ufanje i jakost i tako ću moći sve učiniti. Udijeli mi, dakle, tvoju milost po tvojim zaslugama, o Isuse moj, da ti se uvijek budem preporučivao i pomoć od tebe molio u mojim potrebama. Ljubim te, o najveće dobro i tebe samog ću ljubiti i ništa drugo; ali me moraš potpomagati. I ti me još pomozi svojim zagovorom, o Marijo, majko moja, uvijek me drži pod svojim plaštem i daj da te uvijek budem zvao, kad budem napastovan.

Tvoje sveto ime biti će moja jaka obrana.

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...