Američki ministar zdravstva Robert Kennedy Jr. prošlog je tjedna oštro kritizirao „umiruću“ Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i najavio da se SAD ne će pridružiti novousvojenom „pandemijskom sporazumu“, kojim bi se ograničila ovlast država u budućim zdravstvenim krizama. Kennedy je WHO optužio za kapitulaciju pred Kinom tijekom pandemije COVID-19, navodeći da je promovirala priču o prirodnom podrijetlu virusa, unatoč indicijama da je proizašao iz laboratorija u Wuhanu, financiranog od kineske vlade.
SAD, iako najveći financijski doprinositelj WHO-u (preko 1,2 milijarde USD u razdoblju 2022.–2023.), imao je, prema Kennedyju, manji utjecaj od zemalja poput Kine. Bivši predsjednik Donald Trump još je 2020. najavio povlačenje SAD-a iz WHO-a zbog njezina lošeg upravljanja krizom i neproporcionalnih financijskih zahtjeva.
Novi pandemijski sporazum, čije je donošenje trajalo tri godine, obvezuje sve zemlje članice WHO-a. Iako formalno priznaje suverenitet država, predviđa jedinstven odgovor pod vodstvom WHO-a, obvezu usvajanja preporučenih medicinskih mjera, uključujući eksperimentalna cjepiva, te borbu protiv navodnih „dezinformacija“. Posebno se ističe potreba jačanja povjerenja u znanost i institucije, no kritičari upozoravaju da to znači gušenje svakog drukčijeg mišljenja.
Sporazum dolazi unatoč upozorenjima da bi mogao potkopati nacionalni suverenitet i otvoriti put prema globalnoj centralizaciji upravljanja zdravljem. Iskustvo iz 2020. ukazuje da pandemija nije samo zdravstvena, nego i politička pojava. Tada su bez presedana uvedene represivne mjere, digitalni nadzor, cenzura i ograničavanje temeljnih prava. Mnoge mjere, poput lockdowna, nošenja maski na otvorenom i obveznog cijepljenja, pokazale su se štetnima ili neučinkovitima, dok su alternativna mišljenja bila sustavno gušena.
WHO je tada pokazala politiziranost, ovisnost o donacijama farmaceutskih korporacija i kineskog režima, te promjenjivost u preporukama. Mnoge zemlje preuzele su kineski model – lockdowni, digitalni nadzor, aplikacije za praćenje – kao uzor, unatoč njegovim totalitarnim obilježjima. Dodatno zabrinjava širenje kineskog koncepta društvenog kredita na zapadna društva, gdje bi građani mogli biti kažnjeni zbog neprihvaćanja službenih narativa.
Francuski predsjednik Macron necijepljene je proglasio građanima drugog reda, dok su se u Austriji uvodile novčane kazne. Digitalne COVID potvrde, povezane s osobnim podacima, postale su ključ za pristup osnovnim društvenim funkcijama. Novi sporazum predviđa uspostavu slične globalne digitalne infrastrukture.
Najveća prijetnja sporazuma leži u zaobilaženju nacionalnih parlamenata i demokratskih procesa. WHO – čiji glavni direktor ima potporu Kine i donatora poput Zaklade Billa i Melinde Gates – dobiva goleme ovlasti u upravljanju budućim pandemijama. Time nacionalne države de facto gube kontrolu nad zdravstvenom politikom.
Ovaj dokument nije samo javnozdravstveni ugovor, već temelj za novu arhitekturu globalne moći. U tom sustavu zdravlje postaje instrument kontrole, a građani objekti digitalnog nadzora. Protivljenje sporazumu nije pitanje teorija zavjere, nego borba za demokraciju, slobodu i suverenost. Potrebno je obnoviti znanstvenu raspravu, osnažiti nacionalne institucije i obraniti pravo na izbor. Sve drugo vodi u novi totalitarizam.