Drugi krug lokalnih izbora još je jednom potvrdio dubinu političke i vrijednosne krize u Hrvatskoj. Iako nominalno nezadovoljni, građani su i dalje birali prema ideološkim simpatijama i klijentelističkim mrežama, a ne prema sposobnosti kandidata.

Zagreb ostaje simbol tog apsurda. Unatoč katastrofalnoj nesposobnosti u rješavanju komunalnih problema, Tomislav Tomašević ponovno je izabran. Njegova zeleno-lijeva sekta ne zna riješiti pitanje otpada ni infrastrukture, ali zna propovijedati o „osobama koje menstruiraju“. U glavnom gradu bolje prolaze udruge koje promoviraju „queer teoriju“ nego domovi zdravlja. Marija Selak Raspudić ostvarila je dobar rezultat, a vrijeme će pokazati ima li potencijal za nešto više.

U Splitu je poražen Ivica Puljak, a pobjeda HDZ-ova Tomislava Šute potvrđuje da taj grad ne trpi političku stalnost. Pobjedom u Splitu HDZ se potvrdio kao pobjednik izbora. Rijeka je nakon desetljeća napokon promijenila vlast. Iako Iva Rinčić ne pripada desnici, smjena SDP-ove hobotnice označava važan simbolički zaokret.

Most je zadržao Sinj, no Božo Petrov ponovno je poražen. Stranak je pred ozbiljnim problemima. Domovinski pokret pretrpio je težak udarac gubitkom Vukovara, što ih svrstava uz SDP kao najveće gubitnike izbora. Nakon unutarnjih raskola, DP je izgubio politički kompas i povjerenje birača.

Lokalni izbori potvrdili su stanje hrvatske politike: rigidna ljevica, oportunistički centar i razjedinjena desnica. Dok HDZ vlada kalkulantski, a ljevica nameće ideološke ekscese, suverenisti tonu u međusobne obračune. Sljedeće tri prilika su za promjenu takve prakse i ozbiljnu pripremu za parlamentarne izbore.

Najveći pobjednik ovih izbora? Izborna apstinencija. Kad ni jedna ideja ne nadahnjuje, ostaju prazna birališta i kasnije priča pune birtije.