Nedjelja, 27. studenoga 2022.

Napadi na Poljsku kao izraz kulture smrti

Posljednjih mjeseci teško može proći jedan tjedan, a da se iz institucija Europske unije ne uputi neka invektiva na račun Poljske. Krajem prošloga tjedna tako je Europski parlament donio rezoluciju u kojoj je pozvao poljsku vladu da ženama osigura pravo na siguran pobačaj te sigurno okruženje u kojemu organizacije civilnog društva mogu nesmetano zagovarati seksualna i reproduktivna prava žena. U dokumentu Europskog parlamenta Varšavu se poziva i na to da „poštuje i promiče prava žena na život, zdravlje i ravnopravnost te da svim ženama osigura sigurne, zakonite, besplatne i visokokvalitetne usluge u pogledu pobačaja“.
Među ciljevima rezolucije nalazi se i zahtjev za potpunom dekriminalizacijom pobačaja. Jedan od autora ove Rezolucije je i hrvatski europarlamentarac Predrag Matić Fred koji je, podsjetimo, prošle godine bio glavni inicijator usvojene rezolucije Europskoga parlamenta koja promiče opće pravo na abortus.
Za „dične“ europarlamentarce, vidjeli smo već na primjeru Matićeve rezolucije, a vidimo i sada, pobačaj je tek „zdravstvena usluga“. Ne čudi stoga što europarlamentarci žaluju što „ponekad uobičajena praksa u državama članicama dopušta liječnicima, a ponekad i cijelim zdravstvenim ustanovama, da odbiju pružati usluge na temelju takozvanog prigovora savjesti, što dovodi do uskraćivanja skrbi u vezi s pobačajem na temelju vjere ili savjesti te ugrožava život i prava žena“.
Europski parlament, dakle, žali, što postoji institut priziva savjesti iz čega jasno proizlazi da će u svojemu budućem djelovanju Bruxelles nastojati ukinuti taj institut kako bi se ženama nesmetano mogla pružati „usluga“ abortusa. Međutim, jasno je da napadi na Poljsku predstavljaju izravno kršenje načela supsidijarnosti, jednoga od temeljnih načela EU-a. Naime, pitanja kao što su zdravlje, spolni odgoj, reprodukcija i pobačaj su u zakonodavnoj nadležnosti država članica. Komisija HBK Iustitia et Pax svojedobno je, referirajući se na Matićevu rezoluciju, istaknula da se pod krinkom „briga za zdravlje žena“ promoviraju ideološka i svjetonazorska pitanja, a pobačaj svrstava u „nepostojeća ljudska prava“.
Na žalost, za rezolucije koje promiču abortus često glasuju i oni zastupnici koji se deklariraju kao „demokršćani“. Dio pak navodnih „demokršćana“, bojeći se napada ljevičara i tzv. progresivaca, ističe kako su „za život“, ali i za „pravo žene“, što je logički nonsens i uvreda za zdravi razum, budući da je riječ o nespojivim pozicijama.
Blaženi Alojzije Stepinac rekao je da je „abortus u sebi teško etičko zlo“ koje u našoj domovini dobiva karakter pravoga narodnog samoubojstva. To je pozicija kršćanina i pozicija zdravoga razuma budući da se u slučaju abortusa radi o ubojstvu nerođenog djeteta.
Svaki drugi stav nije kršćanski i znači zalaganje za „teško etičko zlo“. Još u starome Rimu vrijedilo je pravilo: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur – začeto, a nerođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima. Današnja pozicija „progresivne“ Europe daleko je i od pozicije poganskoga Rima!
Recentni napadi na Poljsku, koja je pred točno godinu dana uvela restrikcije u pogledu pobačaja, izraz su kulture smrti i prijezira prema životu koji je u posljednjih nekoliko desetljeća, nakon šezdesetosmaške revolucije, demografski devastirao Stari kontinent.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...