Napadi institucija Europske unije – od Europskog parlamenta i Europske komisije do Europskog suda za ljudska prava – na Poljsku uvjetovani su i pokušajima vladajuće poljske stranke Pravo i Pravda da reformira pravosuđe. Kao i u drugim postkomunističkim zemljama poljsko je pravosuđe kontaminirano bivšim komunističkim kadrom i korumpiranim modelima postupanja.
Pred četiri godine pokrenuta je reforma pravosuđa koja je od strane EU-a ocijenjena kao „poništavanje neovisnosti pravosuđa“. Ponajprije zbog formiranje tzv. Disciplinske komore, koja nadzire rad sudaca i izriče kazne zbog povrede disciplinske odgovornosti, Europski sud je pravosudnu reformu proglasio neusklađenom s pravom EU-a. Naloženo je i ukidanje sporne Disciplinske komore. Zbog nepostupanja po odluci Europskog suda Poljskoj je izrečeno plaćanje kazne od milijun eura na dan.
Poljski Ustavni nedavno je donio odluku u kojoj je navedeno da pokušaj Europskog suda pravde da se miješa u poljske pravne mehanizme krši pravila koja daju prioritet ustavu i pravilima koja poštuju suverenitet u okviru procesa europskih integracija. Tim je Ustavni sud odbio primat prava EU-a u odnosu na domaće zakonodavstvo.
Iako se tvrdi kako je to prvi slučaj da jedna članica EU-a negira primat prava Unije, to nije točno, budući da je Njemački Savezni ustavni sud u svibnju prošle godine presudio da Europska središnja banka kupovinom državnih obveznica prelazi svoje ovlasti, čime je također dovedena u pitanje nadređenost prava Unije.
Europski suci pretpostavljaju da su presude Europskog suda nadređene ustavima država članica, no ta nadređenost zapravo nikada nije formalizirana. Nacrt „Europskog ustava“ iz 2004. sadržavao je odredbu po kojoj europsko pravo ima prednost pred nacionalnim ustavima, no taj je nacrt srušen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj.
Poljski premijer Mateusz Morawiecki nedavno je pritiske na Poljsku, koji idu do toga da se Varšavi najavljuje moguća uskrata novca iz fonda za oporavak, usporedio s proglašenjem Trećega svjetskog rata i poručio kako je Poljska u tom slučaju spremna upotrijebiti svako raspoloživo oružje.
Tijekom posljednjih godina Poljska se uz Mađarsku afirmirala kao predvodnica suverenističkog bloka unutar Europske unije. Nasuprot suverenistima, koji EU vide kao zajednicu suverenih i ravnopravnih naroda i država, stoje globalisti koji žele svim državama članicama nametati univerzalna rješenja i propisivati čak i to kakve bi vrijednosne orijentire te države trebale imati. I zato je sukob Poljske i Bruxellesa ujedno i sukob suverenizma i globalizma.
Oni koji danas žele Poljskoj kao suverenoj državi nametati odluke kojima se većina Poljaka protivi, ti će isti to sutra činiti i drugim državama. U slučaju Poljske sve države članice EU-a brane svoj suverenitet i svoje pravo da samostalno uređuju svoj narodni život.
Suradnja između europskih naroda i država nije samo poželjna, nego i nužna ako Europa želi zadržati utjecaj na međunarodnoj sceni. Međutim, Uniju se ne može graditi na potiranju nacionalnih individualiteta i na negiranju i dezavuiranju europske kršćanske povijesti, kulture i tradicije.
Europa treba čvrste temelje, a oni su u kršćanstvu koje je uz rimsko pravo i grčku filozofiju dominantno formiralo Stari kontinent. Svi će se drugi temelji prije ili kasnije urušiti kao kula od karata.
Ekonomska kriza 2008., migrantska 2015. i korona-kriza 2020. pokazale su da su današnji temelji EU-a vrlo krhki.
Bez duhovno-kulturnih temelja EU jednostavno nema budućnost.