Nedavno najavljeni projekt „Unija jednakosti“ rađa novim plodovima. U skladu sa stajalištem vrhuške Europske unije o tome kako su tzv. „LGBT vrijednosti“ temeljne vrijednosti Unije, Europski je sud pravde u jučerašnjoj – ocjenjuju mainstream mediji – „povijesnoj presudi“, presudio (bez prava žalbe!) kako tzv. istospolni roditelji i njihova djeca moraju biti priznati kao obitelj u svim državama članicama EU-a.
Obrazloženje presude svodi se na to da ako jedna zemlja priznaje takav roditeljski odnos s djetetom onda to treba učiniti svaka država članica.
„Ova presuda donijela je dugo očekivano objašnjenje prema kojemu roditeljstvo uspostavljeno u jednoj državi članici EU-a ne može biti odbačeno u drugoj pod izgovorom zaštite nacionalnog identiteta“, rekao je nakon presude Arpi Averisyan, odvjetnik koji vodi sudske procese za nevladinu organizaciju ILGA Europa.
Unija jednakosti tako se pretvara u Uniju nasilne unifikacije u kojoj se flagrantno krši načelo supsidijarnosti. U Hrvatskoj je, primjerice, referendumom odlučeno da je brak životna zajednica žene i muškarca, a slična je odluka implementirana i u slovački Ustav. U Mađarskoj je zakonom zabranjena tzv. LGBT propaganda, a u Poljskoj su proglašene i zone slobodne od LGBT ideologije.
Hoće li sada zemlje koje brak smatraju isključivo zajednicom žene i muškarca biti izbačene iz EU-a? Ili će im se, što već vidimo na djeluju, novac iz EU fondova uvjetovati prihvaćanjem zahtjeva LGBT lobija? Takvo postupanje vodi u raspad Europske unije.
Jedini cilj zakonskih rješenja koja žele inaugurirati ekstenzivno tumačenje sadržaja braka je dezavuiranje braka i obitelji.
Podsjetimo, u vremenu seksualne revolucije homoseksualni aktivisti u pokretu „Stonewall“ (njih uzimamo kao ogledni primjer!) vrlo su jasno poručili kako je cilj te revolucije ukidanje svih društvenih institucija, a prvenstveno obitelji. Isti su aktivisti tada govorili kako je brak bolesna i represivna institucija.
Istaknuti član neomarksističke Franfkurtske škole, koja je inspirirala šezdesetosmašku revoluciju, Theodor Adorno govorio je kako je obitelj fašistička kreacija jer joj je izvorište u tradicionalnoj kulturi.
Kasniji kopernikanski obrat, nakon kojega oni koji su do jučer brak smatrali represivnom i fašističkom institucijom, sada i sami žele ući u sadržaj braka, jasno je motiviran razvodnjavanjem i uništavanjem izvornog sadržaja braka.
Ako je sve brak, onda više ništa nije brak. A sljedeći je planirani korak ono što je Roberto de Mattei nazvao sudskim suzbijanjem dobra, gdje će se one koji brak smatraju onim što on zapravo jest – zajednicom žene i muškarca, sudski progoniti.
Nametanje protukatoličkih sadržaja jedno je od temeljnih obilježja „Unije jednakosti“, ali i vrlo jasan simptom dekadencije i propadanja. Udarajući na brak i obitelj EU kopa vlastiti grob.
Tamo gdje nema života – smrt je jedina pojava.