Oni koji su posljednjih godina kritizirali masovne i nekontrolirane migracije afroazijskog stanovništva prema Europi, u pravilu su dobivali etikete rasista, fašista i ksenofoba. To se posebno odnosi na razdoblje 2015. godine.
Država EU-a koja je u migrantskom valu te godine primila najviše ljudi po glavi stanovnika bila je Švedska. Ova se zemlja u sljedećim godinama pretvorila u najveći „multi-kulti“ eksperiment u Europi.
U Švedskoj je stvoren niz šerijatskih geta, tj. no-go zona u koje teško i policija ulazi. Kritika takve politike još do nedavno nailazila bi na velike kritike ljudskopravaških udarnika i higijeničara.
S vremenom su, međutim, i najveći naivci trebali shvatiti da je migracije nisu samo humanitarno, nego i sigurnosno pitanje kao i pitanje identiteta.
Ovih je dana švedska premijerka Magdalena Andersson izjavila da Švedska nije uspjela integrirati golemi broj migranata koje je primila u posljednja dva desetljeća što je dovelo do paralelnih društava i bandi. Ovoga mjeseca je u nasilnim neredima ozlijeđeno više od 100 policajaca. Nasilje je izbilo nakon što je jedan švedsko-danski političar spalio Kur’an na javnome mjestu.
„Segregaciji je dopušteno otići toliko daleko da imamo paralelna društva u Švedskoj. Živimo u istoj zemlji, ali u potpuno različitim stvarnostima”, dodala je Andersson.
Demografska istraživanja pokazuju da će etnički Šveđani postati manjina u Švedskoj već za trajanja životnog vijeka većine ljudi koji su danas živi. Ne čudi stoga što je Švedska krenula voditi vrlo restriktivnu useljeničku politiku, možda i najrestriktivniju u EU, što sada nailazi na velike kritike ljudskopravaša.
Antizapadni projekt
Niz europskih političara još prije migrantskog vala 2015. proglasio je multikulti eksperiment mrtvim. Unatoč tome, 2015. ponovno su pustili milijune migranata u Europu. Nešto što nije funkcioniralo s manjim brojem ljudi, trebalo je s većim. Suluda logika, iza koje je stajao globalistički rukopis.
Samuel Huntingon ispravno je multikulturalizam označio kao antizapadni projekt. Njegov je cilj uništavanje ostataka kršćanske Europe, po nalogu globalističkih protukršćanskih jurišnika. U njihova su kola, na žalost, upregnuti i mnogi političari diljem Europske unije.
2005. je jedan novinar upitao Lisu Bergh, tajnicu švedskoga parlamenta i glavnu dužnosnicu za integraciju, je li švedska kultura vrijedna očuvanja ili ne, na što je ona odgovorila ovako: „Pa, što je zapravo, švedska kultura? I mislim da sam time odgovorila na pitanje“.
Švedski premijer Fredrik Reinfeldt (iz tzv. konzervativne „Umjerene stranke“) 2006. je rekao: „Samo je barbarstvo istinsko švedsko. Svaki je daljnji razvoj došao izvana“.
U možda niti jednoj drugoj državi EU-a političari se nisu toliko natjecali u promicanju samomržnje kao u Švedskoj. No rekao bi Šenoa: Ide vrijeme, dođe rok: Eto vraga skok na skok.
Posljedice multikulti eksperimenta i samomržnje dolaze na naplatu.
A slične će posljedice zahvatiti i cijelu Europu ako ne raskine s kulturom smrti i ne vrati se kršćanskim vrijednostima. Jedino ove jamče jaku i ujedinjenu Europu.