Subota, 26. studenoga 2022.

Zašto je bojkot svega ruskog – i okrivljavanje ruskog društva, a ne Putina – ksenofobičan?

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je globalni bijes i želju da se pokaže potpora ukrajinskim građanima. Mnogi ljudi koji nisu u Ukrajini (niti su etnički Ukrajinci) osjećali su očajničku želju da učine nešto pozitivno, nešto što će pomoći.

Neki su donirali odjeću i potrepštine. Drugi su se javili za smještaj izbjeglica. Posvuda su se, od vladinih zgrada do školskih igrališta, vijorile boje ukrajinske zastave, a solidarnost je simbolizirana plavom i žutom bojom.

Ali uz ovu pozitivnu potporu Ukrajini je i nastala negacija, to jest odbacivanje svega povezanog s Rusijom. Klasična glazba davno umrlih ruskih skladatelja skinuta je s popisa koncertnih izvedbi. Čak je i ruskim mačkama zabranjeno sudjelovanje na međunarodnoj izložbi mačaka!

Postavlja se pitanje što se ovim sankcijama želi postići i na koga one utječu. Kao što pokazuje moje istraživanje, Drugi svjetski rat nudi više primjera destruktivnog antagonizma usmjerenog prema njemačkim, talijanskim i japanskim građanima koji su živjeli u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao i uvijek, upravo su građani u vremenu rata ti koji trpe posljedice djelovanja njihovih vlasti.

Usred sankcija nametnutih ruskoj vladi, bilo je i poziva na bojkot svega ruskog, ili čak samog ruskog imena. Bojkoti, naravno, daju pojedincima moć kroz kolektivno djelovanje. Ali mnogi ne ruski proizvodi slučajno su na meti.

Vlasnici barova u Sjedinjenim Američkim Državama izbacili su iz upotrebu Votku Stoli, koju zapravo u Latviji proizvodi tvrtka sa sjedištem u Luksemburgu. Radnja može biti simbolična, ali je unatoč tome pogrješna.

Kada je Benito Mussolini 10. lipnja 1940. godine objavio rat Velikoj Britaniji, izbili su neredi diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Talijanske trgovine su opljačkane, a talijanskim tvrtkama su bili razbijeni prozori.

Slični događaji nedavno su se odigrali diljem Sjedinjenih Američkih Država, a ruski restorani su bili vandalizirani. I tada i sada, međutim, postoji zbrka oko toga koja poduzeća istinski pripadaju „neprijatelju”. I ne uzimaju se u obzir patnje nanesene nedužnim civilima koji su se našli u unakrsnoj vatri između njihove domovine i zemlje njihovog prebivališta.

Nedostatak geografskog znanja i razumijevanja u široj javnosti uvijek je izazivao probleme u vremenu ratova. Ukrajinci i Latvijci su trenutno na meti jer ljudi pogrešno misle da su Rusi.

Ovo je samo kontinuirana manifestacija ksenofobičnog maltretiranja ljudi na temelju želje da se nešto „učini“, ali s malo razumijevanja kako najbolje usmjeriti vlastiti bijes. Tijekom Drugog svjetskog rata, azijski Amerikanci su nosili značke na kojima je pisalo da nisu Japanci, kako bi spriječili napade na sebe ili svoju imovinu. Slično tome, u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje, tvrtke čija imena uključuju riječ „ruski“ morale su mijenjati imena koja će manje vjerojatno privući pažnju ksenofoba.

Povreda civila

Sve više zabrinjavaju pozivi na deportaciju ruskih građana iz zapadnih zemalja, čak i ako su protivnici Putina i njegovog režima. U scenama koje izravno podsjećaju na tretman prema takozvanim „neprijateljskih građanima“ tijekom Drugog svjetskog rata, nedugo nakon što je Rusija napala Ukrajinu, kalifornijski kongresmen Eric Salwell predložio je „izbacivanje svakog ruskog studenta iz Sjedinjenih Američkih Država“ kao sredstvo odmazde protiv Putina .

U Velikoj Britaniji, zastupnik za okrug North Thanet (područje Kenta) Roger Gale otišao je još dalje. Pozvao je da se svi Rusi „pošalju kući“, iako je priznao da će mnogi „dobri i pošteni“ ljudi biti „kolateralna žrtva“. Tijekom Drugoga svjetskog rata mnogo je zla naneseno nedužnim promatračima zbog ovakve politike.

Većina Talijana koji su stradali tijekom nereda u razdoblju Drugog svjetskog rata su zapravo desetljećima živjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu i bili jako lojalni Britaniji. To nije spriječilo vlasti da muške Talijane koji su živjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu manje od dvadeset godina smjeste iza bodljikave žice u logorima na otoku Man, deportiraju u kampove u Kanadi ili Australiji, dok su neki tragično nestali u potapanju broda Arandora Star.

U međuvremenu su u Sjedinjenim Američkim Državama japanski imigranti zapadnu obalu nazivali svojim domom desetljećima prije napada na Pearl Harbor u prosincu 1941. godine. Odgajali su svoju djecu i unuke kao ponosne američke građane. Da nije postojalo protu azijsko zakonodavstvo koje je sprječavalo Azijate da se naturaliziraju, mnogi bi japanski imigranti postali američki državljani poput njihove američke djece.

Uskraćujući im takvu priliku, svi oni s japanskim podrijetlom – uključujući njihovu japansko-američku djecu, koja su po pravu rođenja bili američki državljani – bili su prisilno uklonjeni iz svojih domova i radnih mjesta i zatvoreni iza bodljikave žice. Istraživanja su pokazala trajnu traumu koju je to izazvalo i kako je to učinjeno na način jednak etničkom čišćenju.

Pozivanje na to da svi ruski građani pate zbog postupaka Vladimira Putina ne čini značajan pritisak na rusku vladu. Prijetnje smrću, uništavanje imovine, fizički i cyber napadi ne pomažu Ukrajincima. Riječ je jednostavno o maltretiranju.

Mora se napraviti jasna razlika između dužnosnika ruske vlade i onih Rusa koji su svoje bogatstvo stekli korupcijom i potporom Putinu, te njih treba sankcionirati, i običnih ruskih građana koji žive u inozemstvu. Potonji se nalaze u opasnoj situaciji, bez obzira na to koliko se odlučno protive invaziji svoje vlade na Ukrajinu.

Mnogi građani Rusije i oni koji govore ruski jezik – što uključuje i mnoge Ukrajince – trpe ksenofobično zlostavljanje. Ako se povijest ponavlja, onda im prijeti zatvaranje, pa čak i deportacija. Ono što Ukrajini treba je politička, vojna i humanitarna pomoć, a ne mržnja usmjerena na nedužne ruske građane koji žive na Zapadu.

Rachel Pistol je povjesničarka koja radi u Europskom institutu za istraživanje holokausta sa sjedištem u King’s College, u Londonu i uz to je znanstvena suradnica na Sveučilištu Exeter. Njezini znanstveni interesi uključuju britansku i američku povijest dvadesetog stoljeća, s posebnim naglaskom na Drugom svjetskom ratu, imigracijama i povijest manjina, komemoraciji i očuvanje mjesta povijesnog pamćenja, ekonomskoj povijesti, filantropiji i tako dalje. Za više informacija pogledajte internetsku stranicu www.rachelpistol.com.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...