Ne postoji niti jedna hrvatskoj susjedna država koja se u nekome trenutku nije htjela pogostiti na račun hrvatskog teritorija.
Mađarske pretenzije krenule su sredinom 19. stoljeća u okviru projekta Mađarske „od Karpata do Jadrana“, hrvatske je zemlje prisvajao i bečki dvor, velikosrpska politika u odnosu na Hrvatsku formira se u prvoj polovici 19. stoljeća, talijanske aspiracije na hrvatski teritorij traju stoljećima, a čak je i Slovenija iskazivala otvorene aspiracije na dijelove hrvatskog teritorija, posebno dok su na čelu Slovenije ljevičarski krugovi.
Hrvatski je nacionalizam pritom uvijek bio obrambene naravi. Hrvatski je nacionalizam početno imao antimađarsku i antiaustrijsku crtu jer su Beč i Budimpešta imali otvorene apetite prema hrvatskim zemljama. Kasnije, kad su mađarske i austrijske aspiracije prema Hrvatskoj utihnule, nestalo je i antimađarske i antiaustrijske note hrvatskog nacionalizma.
Trianonskim ugovorima iz 1920. Mađarska je izgubila značajan dio teritorija, pa i onih koji su povijesno bili njezini. Taj je ugovor stvorio velike frustracije kod mađarskog naroda, no s vremenom je većina Mađara shvatila da od revizije granica ne će biti ništa, čak i tamo gdje još živi veliki broj njihovih sunarodnjaka.
Ipak, u istupima mađarskih političara s vremena na vrijeme se folklorno i dalje ističe mađarski karakter pojedinih krajeva koji su danas izvan Mađarske. Kažemo folklorno, jer povratak tih krajeva u Mađarsku nije realan koliko god da bi to bilo drago mađarskim vladajućim strukturama.
Mađarski premijer Viktor Orban tako je ovih dana govorio o bivšem mađarskom moru koje im je oduzeto. Jasno je kako je time aludirao na dijelove hrvatskog mora. Riječ je, naravno, o povijesnoj krivotvorini. Nikada niti jedan dio današnje Hrvatske nije bio mađarski.
Jedini tko je pokušavao nešto uzeti su bili upravo političari u Budimu. Radi se o poznatoj Riječkoj krpici, tj. umetku kojim je promijenjen izvorni čl. 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. Rijeka je proglašena posebnim državnopravnim tijelom, a zapravo je prepuštena Ugarskoj.
Orbanova izjava o oduzetom moru ne će Mađarskoj vratiti Rijeku koja nikada nije bila mađarska. No takve izjave mogu teško naštetiti hrvatsko-mađarskim odnosima, ali i ideji suradnje država srednje Europe. Ova izjava došla je kao naručena domaćim ljubiteljima Balkana i Jugoslavije.
Ovi doslovce šute o „srpskome svetu“ i velikosrpskim aspiracijama (ugroze koje su mnogo realnije od mađarskih), ali se pretvaraju u velike hrvatske nacionaliste kad treba napasti Orbana ili Poljsku. Zašto davati materijala tim krugovima?
Između država nema ljubavi, nego samo interesi. Postoji suradnja. A nema ništa prirodnije od suradnje Hrvatske i Mađarske odnosno Slovenije. Pritom Hrvatska treba gledati na svoje interese, bilo da govorimo o energetskom, bankovnom ili drugom sektoru.
Međutim, da bi suradnja između država bila dugoročna i kvalitetna mora postojati uzajamno poštovanje. Izjave kao nedavna Orbanova tome ne pridonose. One dugoročno idu jedino na štetu i hrvatskim i mađarskim interesima.