Organizacija Dugine obitelji iz svojih ideoloških postavki percipira svu stvarnost, kao i mnoge druge organizacije, što je uobičajena pojava u historiji čovječanstva. Problem za društvo nastaje u trenutku kada svi koji se ne slažu s uzusima organizacije Dugine obitelji predstavljaju “talibanske” protivnike, točnije predstavljaju l’ancien régime (hrv. prijašnji režim). Takav režim svojom retrogradnošću ne može razumjeti “potrebe” modernog čovjeka, a oni kao ratnici za socijalnu pravdu nastoje ostvariti ono što društvu nedostaje. Što točno društvu nedostaje?

Raison d’etre (hrv. razlog postojanja), koji bi po uvjerenjima organizacije Dugine obitelji i njezinih članova svako društvo trebalo slijediti (kao što to trenutno čini zapadno društvo), a pri tome su im instrumentarij liberalni mainstream mediji. Paradoksalno je da samo ime organizacije, ako se izrekne drugačije – dȕga – može tumačiti kao daska na bačvi. Zašto koristim ovako metaforičan primjer? Pokušat ću objasniti na primjeru papira, prije nego se pozabavim “bačvom“.

U klasičnoj ontologiji često se uzima primjer papira kako bi se protumačila promjena stanja. Ako papir zgužvamo ili poderemo, on još uvijek ima funkciju papira, ali ako ga zapalimo onda to više nije papir. Isto tako, ako primjerice imamo dȕge – daske koje čine dio bačve – i uklonimo ih, onda više nemamo bačvu. To se upravo događa s našim društvom, u kojem pojedinci želi rastaviti daske od bačve, pa reći ostatku populacije: pogledajte ovo je sada bačva!

Društvo ne funkcionira na takav način, nego uz pomoć društvenog ugovora kojim se definiraju vrijednosti u društvu. Zašto mijenjati sustav kako bi se ugodilo potrebama pojedinaca? Zar nije paradoksalno da se cijelo društvo mora prilagoditi vrlo malom broju građana, koji uz to zastupaju alogičnu ideologiju?

Sama ideja vodilja organizacije Dugine obitelji naglašava potrebu da treba djelovati po nahođenju, tj. željama. Želje mogu poslužiti kao opravdanje za postizanje ciljeva. Što je kontradiktorno cijeloj historiji ljudske misli, napose moralnoj filozofiji. Najbolji primjer za to su “čežnje“ koje nemaju dosljednost u ugovorenom stajalištu prirodnog ili, ako ćemo religijskim vokabularom, naravnog zakona.

Bez obzira na alogičnosti, organizacija Dugine obitelji “priprema“ društvo za promjene koje dolaze. Uskoro možemo očekivati da će netko, metafizički govoreći, reći da je nešto bačva, a nije bačva. Mnogi bi mi mogli zamjeriti sarkastičan ton, ali dovoljno je pogledati objave na Facebook profilu, tj. stranici organizacije Dugine obitelji.

U objavu od 28. listopada stoji da organizacija Dugine obitelji sudjeluje u edukaciji djelatnika CZZS-a o homoseksualnim parovima koji se odluče za udomiteljstvo odnosno posvajanje. Objavu možete vidjeti ovdje.

Nadalje, postoji podrška državnih institucija u ideološkim zahtjevima organizacije Dugine obitelji. Pravobraniteljica za djecu, Pirnat Dragičević, podržava ideje koje zastupa organizacija Dugine obitelji, što se može iščitati iz jednog članka u Večernjem listu. U članku se jasno navodi kako „Hrvatska  mora osigurati provedbu propisa kojima se zabranjuje diskriminacija te sustavno educirati javnost, posebno stručnjake koji rade s djecom te odrasle i djecu u školi o diskriminaciji, netoleranciji i govoru mržnje prema djeci pripadnicima etničkih manjina, izbjeglicama i migrantima, djeci s teškoćama u razvoju i pripadnicima LGBT zajednice”. Više o problematici “diskriminacije” možete pročitati ovdje.

Uz obitelji, kao i svaki drugi projekt LGBTIQ+ ideologije, posebna pozornost se usmjerava na obrazovanje. Pa tako imamo kolegij na petoj godini studija socijalnog rada pod nazivom „Socijalni rad i ljudska prava“, pri Pravnom fakultetu. Kolegij se izvodi već osam godina, ali nisam čuo predstavnike mainstream desnice da su se pozabavili ovom problematikom. Kolegij vodi prof. M. Milić Babić, a svake godine kolegij sluša sedamdeset studenata. Profesorica u provedbi ovog kolegija surađuje s organizacijom Dugine obitelji. Više o tome možete pročitati ovdje.

Analizirajući promjene s kojima se susrećemo volio bih završiti promišljanje s uvodnim riječima iz prvog filma Gospodara prstenova: „Svijet se promijenio. Osjećam to u vodi. Osjećam to u zemlji. Osjećam to u zraku. Mnogo je izgubljeno, jer nitko od onih koji ga se sjećaju ne žive“. Kao Prstenova družina moramo se suočiti s opasnostima koje suvremeni modernizam stavlja pred nas, jer hrabrost i dosljednost su jedino što nam preostaje.