Petak, 21. lipnja 2024.

Turbo-folk je fenomen koji prijeti našoj naciji

O turbo-folk glazbi se pišu diplomski radovi, napravljeni su i dokumentarni filmovi, jer je ova vrsta krajnje upitnog glazbenog repertoara postala fenomen. Iako su razni glazbeni žanrovi bili u Hrvatskoj popularni, ipak je srbijanska turbo-folk glazba uspjela naći duboko uporište u našem društvu, i taj trend ne pronalazi.

Zašto za srbijansku popularnu glazbu koristim izraz turbo-folk? Zato što naziv cajke nije prikladan. Cajka je žargonski izraz za ženski spolni organ, a u Vojvodini se često koristio za ženu lakog morala. Neki u sjevernoj Vojvodini bezobrazne bećarce nazivaju cajka.

Turbo-folk je mnogo prikladni izraz zbog samog sadržaja glazbe. Jedno od najboljih objašnjenja ovog glazbenog žanra je dao Rambo Amadeus: „Folk je narod, turbo je sustav ubrizgavanja goriva u cilindar motora. Turbo-folk je gorenje naroda. Turbo-folk nije glazba, to je miljenica masa, pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa“.

Ova glazba niskih strasti je nastala 90-ih kao projekt režima Slobodana Miloševića s ciljem da se zabavi stanovništvo u Srbiji za vrijeme osvajačkih ratova. Krugovi oko Slobodana Miloševića suočeni s ekonomskim sankcijama i ratnim gubicima odlučili su prenijeti narodnu glazbu iz kafana u noćne klubove, ali i na televiziju (Pink TV je najbolji primjer nastavka ratne propagande).

Ipak, za razliku od narodne glazbe, u novoj glazbi se dogodilo spajanje s drugim glazbenim žanrovima (elektroničkim dance zvukovima, kič folk glazbom i orijentalnim melodijama) s kojim se promijenila klasična “narodna“ balkanska glazba. Tako je 1994. nastala prva pjesma „Dvesta na sat“ pjevača Ivana Gavrilovića, a danas imamo tisuće turbo-folk pjesama.

Turbo-folk pjesme često, prema istraživanjima, potiču mlade da piju veće količine alkohola zbog ugode. Ugoda u slučaju turbo-folka nastaje brzo zbog mogućnosti da pojedinac bude prihvaćen u društvu. Protukulturno društvo hrani ljude onime što im je drago čuti (novac, kriminal, prevare), a srbijanski glazbenici se prije svega vode logikom tržišta.

Što predstavlja opasnost, jer supkulturno društvo vodi mladi osobu prema tome da mu uzor postanu turbo-folk pjevači koji ne promiču vrijednosti. S druge strane, mlade djevojke često odjevnim stilom nastaje kopirati turbo-folk pjevačice koje su poznate po oskudnoj odjevenosti, silikonima i stavljanju naglašene šminke.

Opasnost ovakve glazbene supkulture je prepoznao i Aleksandar Tijanić, srpski novinar i bliski suradnik Slobodana Miloševića, koji je jednom prilikom rekao da su „Srbi lansirali na Hrvatsku bombu koja će eksplodirati kad-tad… Ona je uništila Srbiju. To je folk glazba. Bez nje se nije ni moglo ratovati na Balkanu. Ona je srpski najznačajniji proizvod i vi u Hrvatskoj morate učiniti sve da to ugušite“.

Ako sami Srbi smatraju da je turbo-folk glazba uništila Srbiju, onda ne možemo očekivati da će drugačiji rezultat biti u Hrvatskoj. Zemlji u kojoj političari vole reći da još uvijek prolazimo kroz tranzicijsko razdoblje i u kojoj institucije postaju nevažne (prvenstveno zbog nesposobnosti kadra). Jer, turbo-folk glazba nije ostala samo u noćnim klubovima. Nedavno su dobili radio postaju EXTRA FM i time turbo-folk glazba počinje dobivati institucionalne okvire u Hrvatskoj.

Dok srbijanska kultura počinje dobivati institucionalne okvire u Hrvatskoj, u isto vrijeme tradicionalne obrazovne institucije u Hrvatskoj ne prate postmoderne trendove, niti nemaju oblikovanu kulturnu logiku za borbu protiv turbo-folk fenomena. Državne institucije moraju objektivizirati rješenje traženjem novog kulturnog kapitala, a zatim dati nove kulturne sadržaje mladima koji će s vremenom postati utjelovljenje onoga što će mladima biti privlačno.

Inače će najslušanije pjesme na YouTubeu u Hrvatskoj, u godinama koje dolaze, biti gore nego što su bile zadnjih nekoliko godina. Imamo fenomen da su prošle godine neke od najslušanijih pjesama na YouTubeu u Hrvatskoj bile turbo-folk pjesme. Imena dovoljno govore: „Gad“ (Voyage & Nucci), „Omadjijala“ (Devito & Relja), „Nyokosuzi“ (Inas)…

Osim što degradira kulturu u Hrvatskoj, u turbo-folk glazbi se često slavi pojam Balkana kao utopijskog mjesto nadnacionalnog hedonizma. Takav hedonizam vodi prema destrukciji i otpadništvu od ideje nacije. Ideja da se pripada određenoj naciji postaje nevažna. Balkan postaje važan, a internetska tražilica to potvrđuje jer je moguće pronaći preko sto turbo-folk pjesama koje spominju Balkan u pozitivnom kontekstu.

Uz ideju Balkana, često se u turbo-folk pjesmama može čuti hvaljenje kriminalaca. Oni su predstavljeni kao tip balkanskog “nadčovjeka“ kojemu se mladi trebaju diviti. Takav oblik idealnog balkanskog “nadčovjeka“ promiče sve ono što je suprotno društvenim zakonitostima. Umjesto normalnog obiteljskog života promiče se razuzdani život pun ovisnosti, prevara i nemorala.

Zbog svega navedenoga smatram da turbo-folk predstavlja najveću opasnost za Hrvatsku od Domovinskog rata. Predstavlja opasnost u kojoj naša zemlja može izgubiti ne samo kulturu, nego i identitet. I ta opasnost postat će u sljedećim godinama sve vidljivija, jer zemlje se više ne osvajaju oružjem.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...