Vlast u Zagrebu sjetila se kako bi mogla obilježiti Dan planeta Zemlje i sto godina Čistoće. Ove subote i nedjelje (22. i 23. travnja) ljevičari su organizirali radnu akciju čišćenja zagrebačkih četvrti pod sloganom „Pridruži nam se da i tvoja četvrt zablista“.
Ljevičari žele od Zagreba stvoriti čisti grad, ali trenutno nemaju dovoljno radnika u Čistoći, pa je potrebno pozvati građanstvo u čišćenje grada. Osim stranke Možemo, i njihovi politički saveznici podržavaju ideju – kao Rada Borić. Feministica je u Facebook objavi pozvala na radnu akciju. Sigurno se sa sjetom sjetila radnih akcija u nekadašnjoj državi, kao u “dobra stara vremena”.
Nakon što su ove subote i nedjelje građani obavili posao za državu, grad i partiju, dobili su besplatne sendviče, vodu (ili sok) i voće. Uistinu, “hvalevrijedna” akcija, i još je grad uštedio na proračunu! Građani su radili nešto za što plaćaju doprinose.
Možemovci, potaknuti uspješnom akcijom o kojoj skoro nitko nije izvijestio, možda organiziraju radnu akciju za gradnju Jarunskog mosta? Skupe se glasači stranke, i kao u vremena gradnje pruge ili neke ceste krenu uz pjesmu „Hej, haj brigade” (od Arsena Dedića) graditi novi most.
Samo dolazimo do problema: hoće li Možemovci moći organizirati logistiku? Treba imati dovoljno sendviča i vode. Već ranije smo vidjeli borbu uprave Grada Zagreba s vrećicama. Problem prehrane “dobrovoljaca” zahtijevat će još veće kognitivne napore. Osim problema s logistikom, politički prvaci stranke Možemo moraju prvi dati primjer. Tko zna, možda će u budućnosti radne akcije biti obavezne za članove stranke Možemo? Ako već nisu postale obavezne?
Takva informacija još je obavijena velom tajne, ali dvije stvari su me razočarale kod obilježavanje Dana planeta Zemlje i ove radne akcije. Prvo, zašto nisu organizirali poslije radne akcije sportske, kulturne ili idejno-političke aktivnosti kao u Jugoslaviji. Zašto nisu napravili utakmicu u kojoj će žene igrati protiv transrodnih muškaraca, tj. “žena”? Ili kazališnu predstavu u kojoj će se prikazati golotinja kao simbol “slobode”?
Niti radne akcije nisu što su nekoć bile.
Drugo, zašto nije bilo organiziranog prosvjeda za zaštitu prirode nakon radne akcije? Bilo je, ali prosvjedovale su samo marginalne političke opcije i nevladine organizacije. Očekivalo bi se da će radničko-građanski svijet uz svoje političke prvake iz partije Možemo upozoriti javnost na nebrigu za prirodu, ali kada se dođe na vlast, nema se više vremena za prosvjede.
