Srijeda, 17. travnja 2024.

Proslava “oslobođenja“ Zagreba ne može proći bez jugonostalgije i paljenja krjesova

U subotu, 6. svibnja, održana je manifestacija „Trnjanski kresovi“, na koju su se okupili najvjerniji sinovi i kćeri političke stranke Možemo. Ova manifestacija, bolje rečeno obljetnica, koju financira Grad Zagreb, trebala je nizom događaja podsjetiti građane Zagreba na “oslobođenje“ grada.

Zasigurno će građanima, vezano uz ovu manifestaciju, ostati u sjećanju izjava Tomislava Tomaševića: „Na nama je da to podržimo i drago mi je da je Grad Zagreb drugu godinu za redom pokrovitelj ove manifestacije”. Sigurno bi partizani bili “ponosni” da znaju kako Tomašević u sklopu ove manifestacije zagovara pravo na pobačaj i LGBTIQ+ prava.

Uz naglašavanje nejasne borbe za “prava” tijekom programa, održan je i pretprogram, kao priprava za proslavu. Mladi pioniri bili su oduševljeni što mogu sudjelovati u pretkresovskom programu, napose u aktivnosti „Ilegalni Zagreb – vođene šetnje“.

Imali li išta ljepše nego hodati gradom uz stručno vodstvo nekadašnjih boraca NOB-a? Sigurno su za stručnog vodiča uzeli nekog umirovljenog borca NOB-a od preko devedeset pet godina – nekog kolegu od J. Manolića ili B. Lončara, jer teško da mlađih ima. Kako će o ilegalnom Zagrebu pričati netko tko je rođen u SFRJ ili “još gore“ u Hrvatskoj?

Pogledajte na što ljevičari troše novac poreznih obveznika Grada Zagreba.

Ostatak pretprograma, kao i programa, bio je jednako nemaštovit. Primjerice, manifestacija „Trnjanski kresovi“ je osim ljevičara jedino mogla privući piromane, jer od kada MUP zabranjuje paljenje vatre na otvorenom, ovo je jedna od rijetkih prilika za piromane da uživaju u svojoj bolesti.

Ljevičari ovo paljenje vatre smatraju središnjom točkom “oslobođenja“ grada – valjda se prisjećaju paljenje kuća i stanova prilikom “oslobođenja“ grada. Možda pale vatru u znak sjećanja na borce NOB-a koji su koristili parkete stanova i kuća za potpalu?

Takvu tajnu nije dopušteno znati onima koji nisu članovi stranke Možemo, koji će ovu manifestaciju održati po svaku cijenu pa čak i ako zakoni kažu drugačije. Primjerice, 2021. MUP je zabranio paljenje vatre na otvorenom od 1. svibnja do 31. listopada 2021. godine, ali su „Trnjanski kresovi“ održani 14. 5. 2021. godine. Što drugo zaključiti nego ljevičarska upornost se isplati – uvijek dobiju dozvolu za svoju manifestaciju.

Muči me jedna misao vezana uz održavanje ovako besmislene manifestacije. Kako su mladi pioniri dopustili paljenje vatre? Zar nisu razmišljali o činjenici da je mnoštvo drveća moralo biti srušeno za njihovu priredbu? Zato što samo desničari mogu uništavati prirodu, i samo ograničenim umovima može na um doći ideja da se ovo drvo podijeli građanima Banovine.

Za razliku od moga ograničenog uma, praktični um vodstva stranke Možemo organizirao je proslavu za svoje sljedbenika. Točnije, za svoje mlade pionire gradska uprava organizirala je i glazbenu manifestaciju, a samo istančana uha mogla su prepoznati vrijednost ZboraXop, Partizanskog zbora, udruge Lično Prelo, Zbora Domaćigosti. Pjesme su zaigrale srca mladih pionira, a poruke pjesama mogle bi se svesti na Balkan, partizansku borbu i internacionalnost. Ah, osim pionira sigurno su i stari borci NOB-a uživali. “Nažalost“, zbog dobi vjerojatno nisu mogli plesati Kozaračko kolo.

Našlo se vremena i za političke govore tijekom ove subote pa su aktivisti Mirovnih studija pripremili radionicu „Što me žulja? Tko će to riješiti?“. Ah, problemi mladih ljevičara se ne mogu riješiti kao nekoć, kada im je “sveta” Jugoslavija davala poslove i stanove. Ipak, aktivisti se više ne bave tako velikim problemima, nego im je cilj aktivizam. Kakav? Niti oni sami nisu sigurni.

Ako već ne mogu riješiti probleme u gradu, ekonomiji i državi; barem su mladi pioniri mogli – već kada ih roditelji nisu naučili – na jednoj radionici o biciklima naučiti „kako zakrpati ili promijeniti gumu, namjestiti mjenjače, podesiti kočnice i još mnogo toga važnog za zdravlje bicikla“. Možda će sljedeće godine politički prvaci stranke Možemo obilježiti ulazak partizana u Zagreb vožnjom bicikla?

Osim brige za aktivizam, ideologiju i borbu; trebalo je nahraniti narod nakon što se umorio od cjelodnevnog gledanja vatre, slušanja partizanskih pjesama i mijenjanja gume. Nadam se da svojim glasačima ljevičari nisu poslužili grah s kobasicom, jer bi mogli izgubiti potporu dijela glasača. I nakon napojenih utroba, nema boljeg načina za dokazivanje vrijednosti ideologije nego prodavati radnom narodu majice s LGBTIQ+ simbolikom ili zvijezdom petokrakom.

Zar bratstvo i jedinstvo ne bi trebalo ići prema rušenju kapitalizma, a ne zarađivanja na radničkoj klasi? Možda sljedeće godine budu prodavali i kipiće Maršala, tj. diktatora Tita?

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...