Početkom tjedna, točnije 8. studenog, brojni frankofonski mediji izvijestili su javnost o nesvakidašnjem događaju u Parizu. Nakon predsjednika Émilea Loubeta, s početka dvadesetog stoljeća, i Françoisa Hollandea, podražavatelja ideja jugoslavenstva, Emmanuel Macron postao je treći predsjednik koji je posjetio masonski hram u Parizu – ovo je prva posjeta masonskom hramu nakon što je izabran za predsjednika. Ured predsjednika je kao razlog naveo proslavu dvjesto pedesete obljetnice djelovanja Grand Orient de France (hrv. Velikog orijenta Francuske).
Sjedište Grand Orienta u rue Cadet u Parizu bilo je ispunjeno do posljednjeg mjesta, brojni masoni došli su slaviti čovjeka koji podržava uvođenje prava na pobačaj u ustav i donošenje zakona o kraju života – što je zapravo pokušaj ozakonjenja eutanazije. Macronov govor ispunio je očekivanja masona: fokusirao se na kraj života. I ne samo to, u govoru je zahvalio dvojici masonskih političara, Henriju Caillavetu i Pierreu Simonu, na zalaganju za ‘pravo na dostojanstvenu smrt’, ali posebna zahvala, kako kaže Macron: „zbog posebne suradnje s vladom koja će omogućiti da tekst (zakon o eutanaziji) napreduje u narednim mjesecima“, upućena je Velikom meštru Grand Orienta Guillaumeu Trichardu, vođi masona u Francuskoj.
Macron i u svojoj partiji La République En Marche! ima utjecajan masonski lobij – one koji se deklariraju kao masoni. Lista je predugačka, stoga ću navesti samo neka imena: Gérard Collomb, bivši ministar unutarnjih poslova, upravlja iz sjene gradom Lyonom, zatim François Patriat, trenutni vođa stranke En Marche! u Senatu, i Jacques Mézard, ministar teritorijalnog razvoja; svi navedeni političari imali su važnu ulogu u političkim kampanjama predsjednika. I bivši ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian, jedan od ključnih operativaca u vrijeme prvog Macronova mandata, više je puta medijima potvrdio povezanost s masonima. Hoće li Macron zbog pritiska masonskog partijskog lobija donijeti novi zakon o eutanaziji?
Teško je dati potvrdan odgovor. Zato što je, a čini se da masoni to zaboravljaju, Macron pragmatičan političar, sličan svom prijatelju, Andreju, u Banskim dvorima. Već u rujnu je Macronu prijedlog zakona o eutanaziji predstavila ministrica Agnès Firmin-Le Bodo, ali je zbog posjete pape Franje Marseilleu odgođena rasprava o novom zakonu. Predsjednik zna da ne smije iznevjeriti biračku bazu, koju čine i brojni religiozni Francuzi. Mora i njima ugoditi, ako želi imati kako-takvo političko naslijeđe. Stoga, govor pred masonskom elitom ne mora puno značiti, jer je i ranije Macron dao pljusku masonima. Sada već zaboravljene 2018. godine u govoru na Collège des Bernardins obećao je da će ‘popraviti odnos’ između Katoličke crkve i Republike.
S druge strane, nije ovdje riječ samo o političkom naslijeđu nego se vlast francuskog predsjednika nalazi na klimavim nogama. Uvođenje zakona o eutanaziji potaknulo bi vjerske organizacije i građane na prosvjede, a Macron si ne može priuštiti nove nemire u vrlo teškoj političkoj situaciji: svakodnevni antisemitski ispadi diljem zemlje zbog rata između Izraela i Gaze, nedostatak reformi – od mirovinskog sustava do gospodarstva – i jačanje desnije desnice, koja zadobiva sve veću potporu građana. Prije se čini, kako tvrde frankofonski politički analitičari, da će pragmatičar Macron posegnuti za referendum, iako je u listopadu 2022. godine rekao kako „kraj života nije za referendum“. Je li se predomislio?