Subota, 24. veljače 2024.

KAKO TO NAZVATI? Koliko se Hrvata iz Hrvatske iselilo – toliko će se stranaca useliti

Čitav niz europskih političara posljednjih je godina jasno poručio da je ideologija multikulturalizma mrtva. Ranije to su konstatirali mnogi književnici, novinari i publicisti. Nekoliko tjedana prije smrti čak je i Henry Kissinger, raniji zagovornik migracija, konstatirao da ove uništavaju europske nacije. Samuel Huntingon, autor knjige „Sukob civilizacija“, davno je primijetio da je multikulturalizam protuzapadna ideologija.

Presađeni organi

Renaud Camus francuski je književnik koji je autor sintagme „velika zamjena stanovništva“. Sličan termin u Hrvatskoj koristi demograf dr. sc. Stjepan Šterc kad govori o supstituciji stanovništva. Europski parlament pobrinuo se ovaj pojam proskribirati kao rasistički, no matematika – koja o zamjeni jasno govori – i dalje je egzaktna znanost koliko god da i nju „woke“ skupine nastoje povezati sa zapadnim imperijalizmom.

Ideja zamjene stanovništva potječe od Coudhenove Kalergija, istaknutog masona, utemeljitelja Paneuropske unije, ali i jednoga od pra-pokretača Vijeća Europe. On je još 2022. ovako predviđao budućnost Europe: „Čovjek daleke budućnosti bit će mješanac. Današnje rase i kaste iščeznut će zbog nadilaženja vremena, prostora i predrasuda. Euroazijsko-negroidna rasa budućnosti, vanjštinom nalik staroegipatskoj, raznolikost će naroda zamijeniti raznolikošću pojedinaca“.

O zamjeni stanovništva govorio je i papa Benedikt XVI. On je 2013. u knjizi „Temelji Europe“ pisao: „Izgleda da je Europa baš u ovome trenutku svoga najvećeg uspjeha iznutra postala prazna, u nekom smislu kriza joj je onesposobila krvotok, dovela u opasnost njezin život, prepustila, da tako kažemo, njezinu sudbinu presađenim organima koji će međutim nužno uništiti njezin identitet. Tomu nutarnjem odumiranju nosivih duhovnih sila odgovara činjenica da je Europa i po svome stanovništvu na putu nestajanja.

Postoji neki čudan nedostatak volje za budućnošću. Na djecu, koja su budućnost, gleda se kao na prijetnju sadašnjosti; drži se da nam ona oduzimaju nešto od našega života. Ne doživljava ih se kao nadu, već kao ograničenje sadašnjosti. Nameće se usporedba s Rimskim Carstvom na zalazu: ono je još uvijek funkcioniralo kao velik povijesni okvir, ali u stvarnosti već je živjelo od onih koji su ga trebali dokrajčiti jer ono sâmo više nije imalo nikakve životne energije“.

Presađeni organi koji će uništiti europski identitet. Tu se upravo radi o migracijama ljudi iz potpuno drugačijega civilizacijskog kruga.

I Hrvatska u trendu

Douglasa Murraya bilo bi teško povezati s „desnim“ ili „klerikalnim“ stavovima koje svakodnevno medijski gone dežurni „woke“ žandari. U knjizi „Čudna smrt Europe“ on piše: „Mjesta koja su nekad bila europska postupno su postala neki drugi dio svijeta. Tako područja u kojima su većina stanovništva Pakistanci, Pakistanu nalikuju po svemu osim po geografskom položaju, gdje nedavno prispjeli i njihova djeca jedu hranu iz svoje domovine, govor jezikom svoje domovine i štuju vjeruju svoje domovine“.

Njegova su predviđanja još pesimističnija: „Do sredine ovoga stoljeća Kina će vjerojatno i dalje izgledati kao Kina, Rusija kao Rusija, istočna Europa kao istočna Europa, a zapadna Europa će u najboljem slučaju nalikovati velikim Ujedinjenim narodima. Mnogima će biti drago zbog toga i naravno da će takva Europa imati svojih draži. Sasvim sigurno neće baš sve u njoj biti katastrofa.

Mnogi će sa zadovoljstvom živjeti u takvoj Europi. Nastavit će, barem neko vrijeme uživati u jeftinim uslugama jer će se došljaci s onima koji su već ovdje natjecati tko će raditi za što manje novca. Doći će do beskonačnoga priljeva novih susjeda i novih radnika, zbog čega će se voditi mnogi zanimljivi razgovori. Mjesto na kojem će se internacionalni gradovi razviti u nešto nalik na internacionalne zemlje bit će mnogo toga. Ali neće više biti Europa“.

Dio ovih trendova, koji poništavaju europski identitet, postala je i Hrvatska. Najnovija istraživanja pokazuju da Hrvatska postaje jedna od zemalja Europske Unije s najvećim udjelom stanovnika rođenih u inozemstvu. Za sedam godina u Hrvatskoj će živjeti 400-500 tisuća stranih radnika i oni će činiti četvrtinu radne snage u zemlji. Upravo je toliko Hrvata od ulaska u EU iselilo iz naše zemlje. Hrvati odlaze, stranci dolaze. Što je to ako nije zamjena stanovništva?

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...