Sastavite vlastite primjedbe ili preuzmite naše. Ovo je njihov sažetak:

Gradonačelnik Tomislav Tomašević prije izbora govorio je o dorađivanju ove mjere nakon dubinske analize, a ne o njezinu ukidanju, što se ovim ‘promjenama’, zapravo, čini, uz manipulaciju statistikom o broju novorođene djece.

Zbog toga se postavlja pitanje legitimnosti ovoga poteza.

Ukidanjem ove mjere narušava se pravna sigurnost i ugrožava egzistencija 6 000 obitelji i oko 20 000 djece. Neke od tih obitelji podignule su kredite, računajući na dogovoreno trajanje mjere (do djetetove 15. godine), a sada će biti dovedene u vrlo tešku ili čka bezizlaznu situaciju. Zbog toga se već može čuti da će neki, ako se ove najave provedu, biti prisiljeni na odlazak u inozemstvo.

Ukidanje ove mjere opravdava se štednjom, no ulaganje u obitelji ulaganje je u budućnost i ekonomiju jer brojnije obitelji više troše na hranu, stanovanje, obrazovanje i dr. pa se novac vraća u proračun. Uz to, višečlane obitelji koje se zadrži u Hrvatskoj, najveći su izbor ljudskoga kapitala i radne snage.

Argument da mjera nije djelotvorna nije točan jer od uvođenja ove mjere, Zagreb bilježi porast trećerođene djece, upravo one djece koja se najčešće ubiju pobačajem.

Već danas Zagreb se bori s nedostatkom mjesta u vrtićima. Kamo će se smjestiti tih 6 000 djece, ako već danas u njima nema dovoljno mjesta? Čak i ako se izgradi određen broj novih vrtića, tko će raditi u njima ako već sada u postojećim vrtićima nema dovoljno odgojitelja? Kako će sustav zbrinuti tu djecu za vrijeme dok se ne izgrade novi vrtići? Također, tržište rada ne može primiti sve one roditelje koje će zbog ukidanja mjere ostati bez primanja.

Tvrdnja da djeca iz obitelji korisnika mjere, nisu socijalizirana zbog nepohađanja vrtića, apsurdna je jer se radi o obiteljima s više djece pa je socijalizacija i interakcija više djece, u toplini obiteljskog doma, i više nego prisutna.

Ako je interes Zagreba i Hrvatske da ti roditelji, većinom žene, ne postanu socijalna kategorija, tada se ova mjera ne smije mijenjati, tj. ukidati, a pogotovo ne retroaktivno. Zbog toga je održivost provođenja najavljenih promjena i sa zakonske strane vrlo upitna.

Višečlane obitelji i njihova djeca ne smiju se promatrati kao puki zagađivači planeta, kako ih doživljavaju novi eko pokreti, već kao najjači pokretači demografske obnove te gospodarskog i svakog drugog razvoja.