Britanski dnevne novine „Guardian“ objavom članka „Četvrti val feminizma: Upoznajte buntovnice“ nagovijestile su nastanak novog pokreta za ‘prava’ žena i borbe protiv tzv. mizoginije. No, prije ulaska u problematiku i idejnu koncepciju četvrtog vala feminizma treba ukratko objasniti razvoj i historijski presjek feminizma, kojeg ljevičari doživljavaju kao ‘društveni fenomen’.

U okolnostima historijsko-ekonomskog razvitka tijekom 19. i 20. stoljeća pojavio se prostor za ostvarivanje ženskih prava kroz projekt feminizma, s prvotnom zamisli o jednakosti muškaraca i žena u svim aspektima društvenog života.

Nakon što su feministice prvog vala ostvarile sva prava u javnom životu, drugi val feminizma usredotočio se na odbacivanje ženstvenosti i sve do 90-ih feminizam je bio sinonim za bijesne žene koje mrze muškarce i nisu ženstvene. Ali u tim famoznim 90-ima dogodio se obrat: prestali su se spaljivati grudnjaci i počelo se govoriti o tzv. projektu ‘girl power’.

Feministice su izgubile svoju moć i tako je trebalo ostali, ali se dogodila financijska krize (2008.) i u nekim je umovima počela rasti ideja o novom ‘valu feminizma’, četvrtom. Ovaj put žele ‘konačno’ ostvariti jednake uvjete na poslu i plaće. Međutim, zanimljivo je uočiti da se četvrti val feminizma najmanje bavi problemom ženskih plaća i neravnopravnosti.

U središtu borbe ‘reformiranih’ feministice je, umjesto ženskih prava, borba za useljenike, rodno ‘fluidne’ osobe, invalide, rasne politike i sve one koje države ‘treba zaštiti’. U velikoj mjeri preuzeli su narativ nove ljevice, bave se političkim ideologijama i idejnim konceptima ljevičarskih stranaka.

Što nam to poručuje? Očito sljedeće: prijašnji valovi feminizma nisu dovoljno promicali ženska prava, te se novim valom moraju boriti za opća prava i drugačiji ‘koncept žene’, u novi val feminizma uključene su ‘trans-žene’.

Ali, moramo razmišljati i o praktičnom kontekstu. Kako feministice regrutiraju nove sljedbenice i formiraju ih u feminističkom duhu?

Kultura feminističkog otkazivanja

Naše stoljeće omogućilo je, uz pomoć internetske povezanosti, stvaranje kulture feminističkog otkazivanja u kojoj svatko tko se ne slaže može biti optužen za seksizam ili mizoginiju.

Internet je na neki način postao oružje koje feministice koriste za obračun s neistomišljenicima. Danas je de facto najlakši način za promoviranje ideologije upravo aktivno korištenje društvenih mreža, preko kojih se puno lakše skupljaju sljedbenice.

Čak i feministička istraživanja to potvrđuju, kao ono koje je provelo Sveučilište Columbia, tj. Brandon Centar, potvrđujući da sve više mladih žena u dobi između 18 i 29 godine života koristi digitalne platforme kao sredstvo upozoravanja na ‘nepravdu’.

Kao svaki lijevi pokret i ovaj ima svoj paradoks. Četvrti feminizam neprestano upozorava na ‘privilegirani feminizam’ srednje bijele klase, iako pripadnice te klase najviše podržavaju pokrete. Ne žele homogenost, a paradoksalno, ponavljam drugi put, homogenost je najveća u takvim lijevim radikalnim pokretima.

Šok! Što su prijašnji valovi feminizma bili rasistički?

Četvrti val feminizma predstavlja pokušaj uključivanja u borbu ‘trans-žena’ (eng. trans-exclusionary radical feminists) i, kako samo feministice kažu, obojanih žena (eng. women of colour (WoC)), ali, srećom, u svojoj borbi nisu uspjeli. Kako to znamo? Zato što smo svjedoci šuškanja u lijevim krugovima nastanka petog vala feminizma kojim bi se trebala ostvariti ‘ravnopravnost’.