Poznati britanski časopis „Guardian“ je 2013. u članku „Četvrti val feminizma: Upoznajte buntovnice“ nagovijestio kako dolazi do novog pokreta za „prava“ žena i borbe protiv takozvane mizoginije. No prije ulaska u problematiku i idejnu koncepciju četvrtog vala feminizma treba ukratko objasniti sam razvoj i historijski presjek društvenog fenomena nazvanog feminizam. U okolnostima historijsko-ekonomskog razvitka tijekom 19. i 20. stoljeća pojavio se prostor za ostvarivanje ženskih prava kroz takozvani projekt feminizma, s prvotnom zamisli da se pokuša ostvariti jednakost muškaraca i žena svim aspektima društvenog života.
No u tome se procesu tijekom 90-ih umjesto spaljivanja grudnjaka dogodio jedan obrat u takozvanom projektu „girl power“ naglašavajući ženstvenost žene. Što se pokazalo kao ideološki problem za feministice drugog vala, jer su pokušavajući biti jednake muškarcima feministice na neki način odbacile svoju ženstvenost i među mladom ženskom populacijom 90-ih feminizam je bio sinonim za bijesne žene koje mrze muškarce i nisu ženstvene. Stoga su nakon tri vala feminizma dogodio trenutni četvrti val feminizma, koji je prema tvrdnjama feministica nastao spontano i oblikovan je kao idejni projekt u godinama financijske krize s ciljem da se konačno ostvari „ravnopravna“ plaća i jednaki uvjeti rada između spolova Međutim, zanimljivo je uočiti da se četvrti val feminizma najmanje bavi problemom ženskih plaća i neravnopravnosti.
Četvrti val se prije svega bavi takozvanim pitanjima socijalne pravde jer veliki broj feminističkih udruženja „četvrtog vala“ navode kao cilj u programima pokreta borbu protiv manjka socijalne skrbi, protivljenje nemogućnosti stalnog zaposlenja i štetnim zakonima o radu (svih „rodno“ fluidnih osoba), opasnoj retorici protiv useljenika, invalida i svih onih koje bi država inače trebala štititi. U velikoj mjeri preuzeli su narativ nove ljevice te bi se mogla postaviti teza kako se feministice danas najmanje bave ženskih pravima, a više političkim odlukama i idejnim konceptima lijevih političkih stranaka.
Što nam to poručuje? Da su prijašnji valovi feminizma imali uspjeha ili je riječ o ekonomskom pokretu koji iz raznih fondova dobiva dodatna sredstva da putem interneta promovira ideje koje nemaju veze sa zaštitom ženskih prava? U praktičnom kontekstu, kako feministice regrutiraju nove pripadnice pokreta i oblikuju u njima feministički koncept i sam jezik komunikacije?
Kultura feminističkog otkazivanja
Na neki način 21. stoljeće je omogućilo uz pomoć internetske povezanosti da se stvori kultura feminističkog otkazivanja u kojoj svatko tko se ne slaže može biti optužen za seksizam ili mizoginiju. Internet je na neki način postao oružje koje feministice koriste za obračun s neistomišljenicima. Danas je de facto najlakši način za promoviranje ideologije upravo aktivno korištenje društvenih mreža, preko kojih se puno lakše skupljaju sljedbenici. Čak i feministička istraživanja to potvrđuju, kao ono koje je provelo Sveučilište Columbia, tj. Brandon Centar, potvrđujući da sve više mladih žena u dobi između 18 i 29 godine života koristi digitalne platforme kao sredstvo upozoravanja na „nepravdu“.
Uz prije navedeni sociološki faktor, treba isto tako istaknuti paradoks četvrtog vala feminizma, napose u Sjedinjenim Američkim Državama, da se neprestano upozorava na „privilegirani feminizam“ srednje bijele klase. Iz toga proizlazi da feminizam četvrtog vala mora izaći iz mainstreama i grupacija u kojima ima ideološku podršku i proširiti se na slojeve društva koji očito kroz historiju nisu pokazali razumijevanja za revolucionarnu borbu feministica. Očito su feministice četvrtog vala konačno shvatile da žene ne predstavljaju jednu homogenu klasu i da je potrebno osigurati skup novih jezičnih idioma, kako bi se feminističke ideje mogle usaditi u mlade umove.
U konačnici, četvrti val feminizma predstavlja pokušaj da se u feminističku revolucionarnu borbu uključe i transseksualne osobe i žene drugih rasa, tako da je na društvenim mrežama među feminističkim krugovima započelo korištenje pojmova poput „WoC“ (women of colour) i „TERF“ (trans-exclusionary radical feminists) kako bi se došlo u kontakt s većom populacijom žena i onih koji se „rodno“ takvima definiraju. Očigledno je iz svega navedenoga jasno da nakon desetljeća borbe pokret četvrtog vala, kako su ga feministice zamislile, nije uspio, i stoga ćemo u skorašnje vrijeme biti svjedoci petog vala feminizma i novih idejnih projekcija kojima bi se trebala ostvariti takozvana ravnopravnost.