Šira javnost često ima vrlo pogrešnu sliku o srednjem vijeku, razdoblju od petog do petnaestog stoljeća koje često nazivaju “mračnim vijekom“. Naziv se pojavio tijekom renesanse, a uvelike je bio pod utjecajem autora, umjetnika i mislilaca koji su željeli istaknuti razlike između vlastitog doba (vremena idealiziranja antičke prošlosti) i prošlih stoljeća. Zatvarali su oči pred očiglednom činjenicom da renesansa nije nastala niotkuda.
Donosimo Vam tri raširena mita o srednjem vijeku na temelju liste koju je objavio portal Medivalist.net.
1) Životni vijek srednjovjekovnih ljudi nije prelazio trideset godina.
Dugo se tvrdilo da je očekivani životni vijek srednjovjekovne osobe bio oko trideset godina. To ne znači da se osoba smatrala starom kada je navršila trideset godina. Stope očekivanog životnog vijeka bile su niže u srednjem vijeku jer je postojala mnogo veća šansa umiranja od bilo koje bolesti, napose dojenčadi i djece, nego što je to u naše moderno doba. U tom “mračnom vijeku“ nije se smatralo osobu starom kada je navršila pedeset godina nego šezdeset ili sedamdeset godina.
2) Srednjovjekovni ljudi mislili su da je Zemlja ravna ploča.
Veliki broj srednjovjekovnih učenjaka zastupao je tezu o Zemlji (svijetu) kao okruglom. Zapravo, pretpostavili su da je Zemlja savršeno okrugla (u stvarnosti je blago eliptična), a jedan učenjak po imenu Abu Rayhan Biruni (973. – 1048.) uspio je izračunati radijus Zemlje pomoću matematike – njegova procjena od 6.339 kilometara udaljena je samo 31 kilometar od točnosti.
Međutim, u 19. stoljeću raširila se teza o srednjovjekovnom vjerovanju u to da je Zemlja ravna ploča – bio je to način za prikazivanje srednjeg vijeka kao zaostalog razdoblja. Velik dio krivnje za to pripada američkom piscu Washingtonu Irvingu. Godine 1828. napisao je „Povijest života i putovanja Kristofora Kolumba“, a u knjizi potiče teza o srednjovjekovnom vjerovanju u to da je Zemlja ravna ploča. Zbog popularnosti knjige je izmišljena teza autora postala naširoko prihvaćena.
3) Srednjovjekovni ljudi nisu pili vodu nego samo pivo.
U srednjem vijeku pivo se smatralo prikladnom vrstom tekućeg kruha te dijelom svakodnevne prehrane djece i odraslih. Bilo je jeftinije i zdravije od vode i mlijeka, koji su često bili zagađeni i izvor zaraznih bolesti. Proces proizvodnje piva učinio je tekući kruh sigurnijom alternativom.
Međutim, voda je bila najčešće piće koje su konzumirali ljudi svih društvenih klasa tijekom srednjeg vijeka. Bila je lako dostupna iz raznih izvora kao što su bunari, izvori, rijeke i kišnica. U urbanim sredinama ljudi su često dobivali vodu iz zajedničkih bunara koji su se nalazili po cijelom gradu. U ruralnim područjima ljudi su se umjesto toga oslanjali na prirodne izvore poput potoka i rijeka.