Katolici su se, unatoč našoj brojnosti, navikli osjećati udaljenima u posljednjim stoljećima od popularne kulture; što nije bio slučaj kada smo definirali kulturu u svijetu. Stoga je dobrodošla vijest da je jedan katolički intelektualac dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost je norveški književnik, žurnalist i dramatičar Jon Olav Fosse, kojeg mnogi stavljaju uz bok najpoznatijem norveškom dramatičaru Henriku Ibsenu.
Rođen je 1959. u norveškom gradiću Haugesundu. Počeo je pisati oko dvanaeste godine, a svoj talent usavršit će tijekom studija književnosti na sveučilištu u Bergenu. Debitirat će 1983. godine romanom „Crveno, crno“, a njegova drama „I rastati se nećemo nikada“ premijerno je izvedena 1994. godine. Ipak, njegovo najvažnije djelo (lat. magnum opus) je „Septologija“, serija od tri knjige podijeljena u sedam dijelova koju je dovršio 2021. godine. U najvažnijem djelu bavi se pitanjima vjere, ovisnosti i nade.
Mnogi Norvežani kažu da čitanje Fossea zahtjeva učenje jednog novog jezika. Naime, Fosse piše na verziji “novo norveškog“ jezika kojeg koristi samo deset posto stanovništva Norveške. Riječ je o verziji jezika razvijenoj u 19. stoljeću, koja predstavlja kombinaciju ruralnih dijalekata i alternativnu dominantnoj verziji norveškog jezika koja je previše prožeta danskim jezikom (razloge za to treba tražiti u četiri stotine godina Unije Norveške s Danskom).
Uz pisanje svojih djela, Fosse se do 2011. godine borio s alkoholizmom. Kako je i sam rekao u jednom intervjuu: „Moguće je osloboditi se alkoholizma, ali teško je prijeći iz života kojim upravlja ovisnost u život koji vodi nečem drugom osim alkohola“. Ozdravljenje i smisao za svoj život pronašao je u Katoličkoj crkvi. Obratio se na katoličku vjeru 2012. godine i od tada će u mnogim intervjuima isticati da mu je katolička vjera pomogla, ali o detaljima obraćenja nije još uvijek progovorio.
Posljednjih godina Fosse provodi svoje vrijeme između Norveške (Osla, Frekhauga i svoje vikendice u Dingji) i Austrije (Hainburga na Dunavu, malog sela u blizini austrijske prijestolnice Beča), koja ga privlači zbog kulturne tradicije, i zato što su klasična glazba, kazališna kultura i katolička vjera i dalje jako ukorijenjeni u ruralnim krajevima zemlje.
Čestitam ovom prilikom velikom norveškom književniku u nadi da će u svojim daljnjim djelima nastaviti duše voditi bliže Bogu.