Porazni su i zabrinjavajući prošloga mjeseca objavljeni rezultati popisa stanovništva koji su utvrdili da je Hrvatska u posljednjih deset godina izgubila – što kroz prirodni pad stanovnika, što kroz iseljavanje – 400.000 ljudi.

Dr. sc. Tado Jurić upozorava da su realni podatci još gori i da je u Hrvatskoj još 200.000 ljudi manje.

Porazni demografski trendovi ozbiljno dovode u pitanje nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Bez ljudi nema ni kontrole prostora, a gdje nema dovoljno ljudi nema ni radno aktivnog stanovništva što ugrožava porezni i mirovinski sustav.

Oboljela od kulture smrti, Europa nedostatak radne snage nadomješta kroz supstituciju stanovništva što bi u budućnosti mogli imati nepredvidive identitetske posljedice po Stari Kontinent. Tim putem krenula je i Hrvatska u kojoj već danas živi oko 100.000 stranih radnika.

Njemačka svake godine treba stotine tisuća radnika, Hrvati su idealna radna snaga, a kad se tome doda otvaranje austrijskog i švicarskog tržišta za radnike iz Hrvatske jasno je kako i u budućnosti možemo očekivati nova iseljavanja ako ne dođe do posvemašnjeg zaokreta hrvatske politike.

Istraživanje „Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji“, završeno ovih dana, pokazalo je kako gotovo pedeset posto mladih povremeno ili često razmišlja o odlasku iz Hrvatske.

Korupcija, klijentelizam, negativna selekcija i općenito klijentelistički model političkih, društvenih i ekonomskih odnosa sve više dovode u pitanje nacionalnu sigurnost i budućnost Hrvatske.

Lopovluk, korupcija i napredovanje na temelju veza i vezica ljudima ubijaju nadu u bolje sutra i u mogućnost da se išta može promijeniti na bolje u našoj državi.

Negativnu selekciju možemo najbolje vidjeti na primjeru obnove od potresa. Prvorazredni je interes vladajućih struktura da obnova krene. Zašto? Zato što će u protivnom dobivati vrlo negativne političke poene.

No očito je niža operativna razina, kadrovirana negativnom selekcijom, toliko nesposobna da nisu u stanju iskoristiti dobiveni novac iz EU-a.

Hrvatska je danas klasičan primjer zarobljene države, u kojoj partikularni interesi uništavaju opće dobro i dovode u pitanje budućnost hrvatskog naroda.

Minuta je do dvanaest za promjenu mentalnog sklopa svih nas i provjetravanje političkih struktura.

Nakon sljedećeg popisa moglo bi biti prekasno.