Više od 100 od ukupno 240 osoba koje se ove godine u Bečkoj nadbiskupiji pripremaju za krštenje potječe iz muslimanskoga okruženja. O iskustvima obraćenika, njihovim motivima i potrebi za hrabrijim naviještanjem evanđelja govori vlč. Christoph Matyssek, zadužen za afganistansko-perzijsku katoličku zajednicu u Beču.
U razgovoru za talijanski portal La Nuova Bussola Quotidiana vlč. Christoph Matyssek, svećenik Zajednice sv. Karla Boromejskoga, govorio je o obraćenjima muslimana koje prati u Austriji. Zajednica za koju je odgovoran okuplja izbjeglice i migrante s Bliskoga istoka koji su odlučili prihvatiti kršćanstvo.
Među 240 katekumena koji se ove godine pripremaju za krštenje, oko 100 dolazi iz muslimanskoga okruženja. Na posljednjoj svečanosti, kojoj je nazočio i biskup, primljene su 64 osobe koje se pripremaju za sakrament krštenja. Više od polovice njih potječe iz muslimanskih obitelji.
Jedno od iskustava o kojima obraćenici često govore jesu snovi o Isusu i Mariji. Svećenik je naveo priču žene po imenu Amitis koja je, nakon iskustva obiteljskoga nasilja, sanjala da joj je Isus dotaknuo glavu i oslobodio je patnje. Drugom je prilikom u snu vidjela Mariju kako joj pruža krunicu.
Do obraćenja vode i susreti s kršćanima, čitanje Biblije, molitva i iskustva ozdravljenja. Jedan Iranac ispričao je svećeniku da je u trenutku duboke osamljenosti ugledao krunicu u kući u kojoj je prenoćio. Počeo je moliti za pomoć i, kako je poslije svjedočio, doživio duboku unutarnju promjenu.
Prema riječima vlč. Matysseka, ti ljudi zadržavaju duboku potrebu za Bogom premda su mnogi od njih odbacili islam, među ostalim zbog nasilja i brutalnosti režima u kojima su odrasli. Osobito snažne duhovne potrebe uočava kod ljudi koji dolaze iz perzijske kulturne tradicije.
Svećenik je naglasio da susret s Kristom često dovodi do korjenite promjene života. Novi kršćani otkrivaju mogućnost obraćanja Bogu kao Ocu, što je za ljude odgojene u strahu od osude osobito snažno iskustvo.
Obraćenje, međutim, često nosi i ozbiljne posljedice. Mnogi krštenici izgube kontakt s obitelji i više se ne mogu vratiti u zemlju podrijetla. Vlč. Matyssek naveo je primjer jedne iranske obitelji koju su rođaci tijekom boravka u domovini suočili s njihovom novom vjerom. U strahu za vlastitu sigurnost morali su noću pobjeći, ostavivši svu svoju imovinu.
Druga je žena odlučila skinuti hidžab, riskirajući odbacivanje vlastite sredine. Kako je istaknuo svećenik, obraćenici moraju biti oprezni jer iranske tajne službe i dalje djeluju, a Kurdi su često izloženi snažnom pritisku obiteljskih klanova.
Svećenik je ukazao i na djelotvornost protestanata te priznao da bi katolici od njih mogli naučiti više hrabrosti u naviještanju evanđelja. Prema njegovu mišljenju, Katolička crkva vjeru prečesto tretira kao privatnu stvar koja nema veze sa svakodnevnim odlukama, dok potrebu za misijskim djelovanjem zamjenjuje uvjerenje da su svi putovi jednako dobri.
„Često razgovaramo o svemu, samo ne o Kristu“, primijetio je, upozorivši i na slabljenje prenošenja vjere unutar obitelji.
Vlč. Matyssek naglasio je da bi muslimani trebali susretati kršćane koji dobro poznaju svoju vjeru i sposobni su je potvrditi vlastitim životom. Istaknuo je da neki muslimani kršćanstvo poistovjećuju sa sekularnim načinom života Europljana. Ozbiljno življenje vjere, međutim, izaziva poštovanje i u muslimanskim sredinama.
Važnu ulogu u integraciji obraćenika ima zajednica. U Beču tomu služi nedjeljna misa na perzijskom jeziku, koja omogućuje prevladavanje nepovjerenja i zajednički razvoj vjerskoga života. Zahvaljujući angažmanu jednoga iranskog obraćenika, na perzijski su prevedeni liturgijski tekstovi i neke molitve. Vlč. Matyssek i katehezu održava na tome jeziku.
Kao nadahnjujući primjer misijskoga pastorala naveo je američku katoličku organizaciju FOCUS, koja djeluje na približno 150 sveučilišnih kampusa. Njezini mladi članovi nakon završetka studija dvije godine posvećuju evangelizaciji akademskih sredina: sklapaju prijateljstva, razgovaraju sa studentima i pozivaju ih na zajedničko čitanje Biblije. Nakon toga predlažu im život u zajednici usredotočenoj na molitvu i sakramente.
Prema riječima bečkoga svećenika, mladima je danas potreban jasan i zahtjevan prijedlog vjere koji životu daje smisao i gradi osjećaj pripadnosti. U tome je kontekstu ukazao na popularnost programa Exodus 90, utemeljenoga na molitvi, postu i bratstvu.
„Sve ozbiljnije katoličke zajednice ovdje u Beču pune su mladih ljudi“, rekao je vlč. Matyssek.
Prema njegovu mišljenju, vjera koja doista oblikuje život može preobraziti ljudska srca.