Podvala je medijska slika koja se stvara o pregovorima u BiH, pa čak i u hrvatskim (?) medijima. Bošnjaci će kakti učiniti nekakve ustupke Hrvatima time što će, eventualno, pristati na promjenu izbornog zakonodavstva.

Kao prvo, Hrvatima se ništa ne daje, nego im se vraćaju njihova ustavna prava. Ako te netko pokrade i kasnije ti nakon intervencije represivnih organa to mora vratiti – nije ti ništa dao.

Drugo, Bošnjaci pregovorima samo kupuju vrijeme. Bez snažnoga pritiska izvana oni ne će nikada prestati uzurpirati hrvatska prava jer im je cilj Hrvate pretvoriti u nacionalnu manjinu i stvoriti unitarnu BiH. Deklaracija SDA od pred koju godinu jasno proklamira stvaranje unitarne države.

Kako bi se to postiglo prema vani se koristi narativ o “građanskoj BiH” (protivno stavu o upućenim zapadnim diplomatima, mnogi od njih ne znaju elementarne činjenice ni o BiH ni o drugim pitanjima), no riječ je, zapravo, o metodama koje je koristio još Slobodan Milošević.

Slaven Raguž iz HRS-a neki je dan na Federalnoj TV dobio i priznanje bošnjačkih političara o tome da zagovaraju Miloševićeve koncepte.

Pritom su bošnjački udarnici u svojoj aroganciji politički kratkovidni jer svojom politikom najsnažnije legitimiraju ideju stvaranja treće federalne jedinice. Ta ideja možda trenutno jest nerealna s obzirom na geopolitičke realnosti, no i stvaranje hrvatske države je bilo “nerealno” 1988.

Peter Galbraith napisao je knjigu o podjeli Iraka na tri entiteta (šijitski, sunitski i kurdski), ali se u slučaju BiH oštro protivi stvaranju nove federalne jedinice. Poanta? Međunarodna politika je licemjerna i u njoj vrijede jedino zakoni moći.

Bez lobiranja, a danas se već kaže i “kupovanja istine” na važnim adresama nemoguće je očekivati neke pomake. Hrvatima u BiH trebaju jasna strategija i čvrsto definirani ciljevi, a nakon toga diplomatska i svekolika pomoć RH.

Sve ostalo vodi tamo gdje ne bismo htjeli završiti.