Talijanski znanstvenik Liberato De Caro je uz pomoć rendgenske metode koju je koristio za svoje nedavnu studiju, ustvrdio kako starost tkanine Torinskog platna datira iz prvog stoljeća.

Nedavno razvijena znanstvena metoda otkrila je da Torinsko platno potječe iz prvog stoljeća, baš iz razdoblja muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Raspravljajući o rezultatima svoje studije, talijanski znanstvenik Liberato De Caro je u intervju za „National Catholic Register“ (NCR) rekao da je koristio tehniku koju on i njegovi kolege nazivaju „širokokutno raspršivanje X-zraka“ (WAXS), te da je uz pomoć toga ustvrdio kako je tkanina Torinskog platna stara oko dvije tisuće godina.

Ovo otkriće je u suprotnosti s poznatom studijom iz 1988. godine koja uz pomoć ugljičnog datiranja ustvrdila da je tkanina stara oko sedamsto godina, očito potkopavajući svjedočanstvo katoličke tradicije da se radi o tkanini u kojoj je pokopan Isus Krist.

Nakon što je diplomirao fiziku i radio (od 2001. godine) kao istraživač na talijanskom institutu za kristalografiju Nacionalnog istraživačkog centra u Bariju (Italija), Liberato De Caro je rekao Edwardu Pentinu za „National Catholic Register“ da nova metoda evaluacije uključuje mjerenje utjecaja temperature i vlage na tkanine kao sredstvo pomoću kojeg se može otkriti njezina približna starost.

U početnoj objavljenoj studiji iz 2019. godine, istraživači su „pokazali pouzdanost nove tehnike datiranja pomoću rendgenskih zraka na nizu uzoraka, uzetih s lanenih tkanina u rasponu starosti od tri tisuće godina prije Krista do dvije tisuće godine poslije Krista“, objasnio je De Caro.

Nedavni objavljeni znanstveni rad (11. travnja) je ovom metodom potvrdio kako su uspoređujući uzorak tkanine iz prvog stoljeća i tkaninu Torinskog platna ustvrdili kako navedena tkanina potječe iz vremenskog razdoblja prvog stoljeća.

Pouzdanost nove tehnike rendgenskog datiranja napravljena je na nizu lanenih tkanina u rasponu starosti od tri tisuće godina prije Krista do dvije tisuće godine naše ere (na grafičkom prikazu (slici) možete vidjeti crnu, crvenu, zelenu i plavu krivulju). Ove krivulje pokazuju da bi uzorak Torinskog platna (narančasta krivulja na slici (grafičkom prikazu)) trebala biti puno starija od sedam stoljeća na koje ukazuje istraživanje provedeno 1988. godine.

De Caro je isto tako napomenuo moguće razloge zbog kojih je u istraživanju iz 1988. godine došlo do pogreške u njihovim zaključcima. „Uzorci tkanine obično su podložni svim vrstama kontaminacije te se oni ne mogu uvijek potpuno ukloniti iz datiranog uzorka“, rekao je.

„Ako se postupak čišćenja uzorka ne provede temeljito, onda datiranje metodom C-14 nije pouzdano. To je možda bio slučaj 1988. godine, što je uostalom potvrđeno eksperimentalnim dokazima koji pokazuju da pri pomicanju od periferije prema središtu tkanine, duž duže strane, dolazi do značajnog povećanja C-14 [radiougljika].“

Isto tako sam dokaz je neobjašnjiva priroda slike na samom Torinskom platnu. Čini se da je utisnuta na tkaninu visokim naletom zračenja zbog navodnog jedinstvenog događaja Kristova uskrsnuća. To je „moglo obogatiti lanenu tkaninu Torinskom platna povećanim radiougljikom (C-14)“, rekao je fizičar.

Konačno, prepoznajući kako metoda WAXS može pomoći u određivanje vremenskog razdoblja nastanka Torinskog platna, botanički dokazi pronađeni 1999. godine ukazuju na to da „pelud zarobljen u vlaknima platna” dolazi „sa Bliskog istoka, točnije iz drevne regije Palestine” pružajući dokaz da je platno moralo nastati oko Jeruzalemu „u najznačajnijem razdoblju povijesti“, rekao je De Caro.