Pred nekoliko mjeseci najavljene su mjere demografske politike koje su trebale potaknuti povratak Hrvata iz iseljeništva odnosno preseljavanje iz urbanih u ruralnije krajeve.

Kad je u pitanju prva mjera, koja osigurava 200.000 kn za povratak u Hrvatsku i samozapošljavanje, rezultat je ravan nuli.

Nitko nije koristio ovu mjeru, što znači da se u Hrvatsku na temelju iste nije vratio nitko.

Drugu mjeru do sada je realiziralo 16 korisnika.

Propast navedenih mjera ne treba nikoga čuditi. I uz njih se veže sijaset birokratskih procedura zbog kakvih su mnogi ljudi, a posebno oni poduzetnijeg duha, pobjegli iz Hrvatske.

Smatrati da će se netko u Hrvatsku vratiti zbog 200.000 kuna i ponovno trpjeti iste nepravde i suludu birokraciju potpuno je iluzorno, da ne kažemo podrugljivo prema iseljenicima.

Primarni cilj hrvatske politike trebao bi biti taj da ljude potakne da ostanu u Hrvatskoj. Tek sljedeći korak je rad na povratku ljudi iz iseljeništva koje krije mnoge ekonomske, obrazovne, lobističke i ine potencijale kojih se hrvatska politička klasa očigledno boji.

Potrebna potpuna rekonstrukcija društva i države

Međutim, i za ostanak i za povratak potrebna je potpuna rekonstitucija hrvatske političke, ekonomske i društvene strukture.

Sadašnji klijentelistički model političkih, društvenih i ekonomskih odnosa može jedino generirati novu nepravdu i nova iseljavanja.

Za rekonstituciju modela društva i države potrebno je učiniti niz poteza, od reforme pravosuđa i javne uprave do temeljitog preispitivanja vrijednosnog sustava.

Hrvatskoj je potreban povratak kršćanskim i obiteljskim vrijednostima kao i zdravome patriotizmu.

To su prave vrijednosti koje jamče stvarni napredak, ali i nužni povratak vjere u Hrvatsku, tj. vjere da se u Hrvatskoj stvari mogu mijenjati na bolje.

Prolongiranje sadašnjeg modela jamči jedino nova iseljavanja i u perspektivi finis Croatiae…