Agresivno nametanje zelene ideologije protekle dvije godine prevršilo je svaku granicu.

Za zelene radikale ni plin, kao najčišće fosilno gorivo, nije dobar, nego ga treba žurno zamijeniti.

Nisu dobri ni ljudi jer je, naime, svako novo dijete nova tona ugljičnog dioksida.

Sve bi bilo pod kontrolom kad bi se pojedine sulude ideje ograničile na rasprave u zatvorenim kružocima sektaša. Problem je što ideje – koji bi mogle osiromašiti države i narode – sve više postaju dio državnih politika, posebno u državama sa zelenim i progresivoidnim vladama.

No onda je došao rat u Ukrajini. Smanjena opskrba energentima iz Rusije sada ne samo da ruši nerealne zelene ideje o tome kako ćemo već sutra svi koristiti isključivo zelene energije, nego – čitamo ovih dana – i ugljen postaje dobar.

Njemačka uslijed energetske tako pokreće svoje elektrane na ugljen, a uskoro bi mogle postati dobre i zatvorene nuklearne elektrane. Tko zna, možda se povuku i sulude odluke o zabrani proizvodnje normalnih automobila nakon 2035. godine?

Izvanredne situacije nisu ugodne, ali bistre i čiste, pa nema vremena i mjesta za fantazije i somnabulne ideje.

Sadašnja sigurnosna kriza za to je najbolji primjer.

I konzervativna ideja brine za prirodu i okoliš, kao što brine i za tradiciju. Svima nam je u interesu da živimo u čišćem okolišu te da se u prometu i gospodarstvu koriste čišće energije.

Međutim, za provedbu određenih ideja potrebna je evolucija, a ne zelena radikalna revolucija.

Revolucije osiromašuju i lišavaju ljude života, no progresivci nikako da iz povijesti izvuku bilo kakav zaključak.