„Gosta nisu naljutile cijene hrane, već detalj na računu: ‘ Evo još jedan u nizu bisera Dalmacije“.

„Nijemac ogorčen cijenama u Hrvatskoj: Supruga, dvoje djece i ja platili smo ručak gotovo 700 kuna!“.

Slične objave, a da ne govorimo o onima koje komentiraju cijenu pića uz obalu, preplavile su hrvatski medijski prostor posljednjih mjesec dana.

Slično je svake godine, a od ovakvih su objava naporniji jedino novinari koji stranim turistima doslovce guraju mikron na usta da komentiraju zašto su stigli baš u Hrvatsku.

Cijena večere u Njemačkoj za bračni par i dvoje djece u imalo pristojnijem restoranu nija manja od sto eura. Dakle, Nijemci nisu platili ništa više nego što bi platili u svojoj matičnoj zemlji, a ovdje je ipak uključen element da se radi o restoranu na moru.

Cijene pića uz obalu zaista jesu visoke, no tu se radi o zakonu ponude i potražnje. Postoje cjenovnici i ako je nekome previše za kavu dati 30 ili 40 kn slobodan je potražiti drugi kafić – a uvijek ih ima – koji nudi niže cijene.

Luksuzni pogledi se plaćaju, ma što mi o tome mislili.

Dojma smo da hrvatski mediji, mahom u stranom vlasništvu, dobrim dijelom i u srpskom, namjerno ratuju protiv hrvatskog turizma i nastoje im ogaditi domaće ugostitelje, od kojih mnogi žive isključivo od onoga što zarade u sezoni.

Ili je netko toliko naivan pa misli da je poplava difamacije turističke ponude na Jadranu slučajna?

I za kraj: stalno se šalju fotografije računa, ali nikako da vidimo fotografiju osobe koja naruči nešto bez da je pogledala cjenik. Kako to?