Norveški zdravstveni istražni odbor (NHIB) objavio je izvještaj u kojem tvrde da takozvani “afirmativni model skrbi“ za maloljetnike s rodnom disforijom nije potkrijepljen dokazima te savjetuje državne institucije da poduzmu korake za zabranu davanja hormona unakrsnog spola, blokatora puberteta i operacije “promjene spola“ maloljetnicima. Isti odbor je preporučio da se ovi “tretmani promjene spola“ klasificiraju kao eksperimentalni. Norveški znanstvenici u izvještaju potvrđuju da je porast broja djece koja se identificiraju kao transrodna zabrinjavajući.
U istom izvještaju znastvenici tvrde da „znanstveno utemeljena istraživanja pokazuje da se malo zna o o dugoročnim učincima medicinskih tretmana promjena spola“. Umjesto toga, Norveški zdravstveni istražni odbor preporučuje da se prikupi više podataka imajući na umu da trenutni medicinski standardi promjene spola ugrožavaju djecu, koja kasnije ne mogu promijeniti nepovratne učinke ovih tretmana. Medijska izvješća pokazuju da su nove preporuke stigle nakon što su se obitelji žalile na „sigurnost, nedostatak uključenosti roditelja i nedostatak praćenja maloljetnih pacijenata“.
Osim Norvežana, izgleda da su i Finci postali “desničarski radikali“. Smjernice finskih medicinskih institucija sada razlikuju rodnu disforiju koja se javlja kod djece i spolnu disforiju koja se javlja kod adolescenata, i pri tome gotovo u potpunosti zabranjuju medicinsku intervenciju sve dok se „identitet i razvoj osobnosti ne pokažu stabilnima“.
U međuvremenu, psihoterapija se u Finskoj preporučuje za rodnu disforiju, a kirurški zahvati zabranjeni su za mlađe od osamnaest godina. Blokatori puberteta također se smatra eksplicitno eksperimentalnima, a pacijenti se šalju u medicinske centre i medicinski stručnjacima moraju pacijentima objasniti „značaj nepovratnih tretmana i nedostatke povezane s doživotnom hormonskom terapijom“.
Norveška slijedi primjer Ujedinjenog Kraljevstva, ali i Francuske, Švedske i Finske. U međuvremenu, svaku raspravu o šteti koja se čini jednoj generaciji mladih u Hrvatskoj osuđuju oni koji sebe nazivaju “progresivnima”. Čini se da će, ako “progresivni” političari budu htjeli, brojna hrvatska djeca i mladi pretrpjeti nepopravljive posljedice.