XXIII. O posebnom sudu
3. Što će učiniti, što li će grješnik odgovoriti svom sucu Isusu?
Dakle duša, da postigne vječni spas, trebala bi se na sudu naći sa životom sličnim Isusovu životu. I stoga drhtaše od straha Job: „Što ću učiniti, kad Bog ustane da sudi i kad stane pitali, što ću mu odgovoriti?“ Filip II., budući mu njegovo jedino kućno čeljade nešto slagalo, ukori ga veleći mu: „Tako me zar varaš?“. Onaj nevoljnik vrativši se kući, umre od žalosti. Što će učiniti, što li će grješnik odgovoriti svom sucu Isusu? Učinit će, kao i onaj što je učinio, došavši na svadbu bez svadbene haljine, ušutjet će i neće znati što će odgovoriti. I sami grijeh začepit će mu usta. Veli sv. Bazilije, da će onda grješnika više mučiti stid, nego li paklene muke.
Evo napokon došlo je vrijeme da sudac izrekne osudu: „Idite od mene prokleti u oganj vječni“. Oh, kako će strašno biti slušati ovaj glas! Nastavlja Euzebije, da će se grješnici kad budu slušali smrtnu osudu, tako prestrašiti, kad bi mogli nanovo bi umrli. Onda, veli sv. Toma od Vilanove, neće bili mjesta molitvi, niti će biti zagovornika kojim bi se moglo uteći. Kome se onda uteći? Valjda Bogu, kojeg su toliko pogrdili? Moguće svetim? Mariji? Ne, jer će onda: „Zvijezde, pasti s neba, i mjesec (koji je Marija) neće dati svjetla svog“ (usp. Mt 24). Veli sv. Augustin: „Od vrata rajskih uklonit će se Marija“.
Ah. Bože, kliče sv. Toma od Vilanove, kako nehajno i mrtvo slušamo govore o posebnom sudu, kao da nas ne može zapasti osuda vječnog izgubljenja? Ili kao da nećemo mi ni biti suđeni? I koliko je ludorija, veli isti svetac, ostati siguran i miran u tolikoj pogibelji! Nemoj reći, brate moj, opominje te sv. Augustin: „Ta nije me Bog odredio za Pakao?“. Toliki već osuđeni nikada nisu mislili da će za stalno doći u pakao, ali ih je napokon stiglo zaslužena kazna. I tako još, veli sv. Augustin, dogodit će se i tebi: „Doći će sudnji dan i uvidjet ćeš, da je istina ono, što je Bog opominjao narod“. Sada na nama preostaje, da izaberemo osudu koju hoćemo. I što imamo raditi? Trebamo urediti naše račune prije nego li dođemo na sud.
Govori sv. Bonaventura, da ne propadnu i ne pogriješe, mudri trgovci često pregledaju svoje račune. „Sudac prije suda može se molbama umiriti, ali na sudu nikako“, kaže sv. Augustin. Recimo, dakle, i sa sv. Bernardom: „Prikazat ću se već suđen, a ne da budem suđen“. Suče moj, sudi me sad za života i kazni me sada dok je vrijeme od milosrđa i možeš mi oprostiti, jer poslije smrti bit će vrijeme od pravde.
Molitva: Moj Bože, ako te sad ne umirim, onda više neće biti vremena da te umirim. Ali, kako ću te umiriti, kad sam toliko puta povrijedio tvoje prijateljstvo radi nesretnih životinjskih naslada. Tvoju neizmjernu ljubav naplatio sam nezahvalnošću. Kakvo vrijedno zadovoljstvo može dati jedan stvor za uvrede nanesene svom Stvoritelju? Ah, moj Bože, zahvaljujem ti, da mi je tvoje milosrđe dalo način, da te umirim i tebi zadovoljim.
Prikazujem krv i smrt Isusa tvog Sina i evo već vidim da se umirila i potpuno zadovoljila tvoja pravda. Zato treba da se i ja pokajem. Da, Bože moj, iz sveg se srca kajem za sve uvrede koje sam ti nanio. Sudi me dakle sad, o moj Otkupitelju! Mrzim sve uvrede koje sam ti nanio, više nego ikakvo drugo zlo. Ljubim te nadasve sa svim srcem svojim i obećavam da ću te zauvijek ljubiti i prije umrijeti, nego li te više vrijeđati. Obećao si da ćeš oprostiti onom koji se pokaje. Dragovoljno primam zasluženu pokoru, samo me vrati u svoju milost i u njoj me drži sve do moje smrti.
Tako se uzdam. O, Marijo, Majko moja, zahvaljujem li na tolikim dobročinstvima koja si mi isprosila, čuvaj me sve do kraja mog života.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.