2. Treba se prilagoditi volji Božjoj.

„I život je u njegovoj volji.“ (Ps. 29,6.)

1. Naš spas i naša savršenost stoji u neprestanom ljubljenju Boga. No savršenost ljubavi je u potpunom predanju naše volje božanskoj ljubavi, jer je to glavni učinak ljubavi, kao što veli Areopagita, ujediniti volje ljubljenika tako, da imaju samo jedno srce i samo jednu želju. Utoliko su Bogu mila naša djela, naše pokore, pričesti i molitve, ukoliko odgovaraju božanskoj volji; drugačije nikad ne mogu biti krjeposne ni zaslužne, nego grešne i vrijedne kazne.

Naš Spasitelj stoga je i sišao s neba među nas, da nas u tom poduči svojim primjerom. Evo što je rekao, kad je došao na zemlju: „Oče moj, odbio si ljudske žrtve, hoćeš da sebe žrtvujem smrću ovog tijela, koje si mi dao; evo spreman sam ispuniti tvoju volju.“ I to je više puta izjavio govoreći, da On za drugo nije došao na zemlju, nego da izvrši volju Oca svog. Time je htio da upoznamo veliku ljubav njegovog Oca, gledajući, gdje On svoj život za nas polaže upravo stoga da udovolji svom nebeskom Ocu. Iza toga reče, da će On priznati za svoje sljedbenike samo one, koji budu vršili njegovu božansku volju. Ovo su svi sveti imali na pameti, te su u svim svojim djelima tražili da ispune volju Božju.

Henrik Suson govoraše: „Volio bih bili najprostiji crv na zemlji sa Božjom voljom, nego li anđeo s mojom.” I sveta Terezija govorila je: „Onaj, koji se molitvom bavi, najprije treba da se pokori volji Božjoj; i neka se uvjeri da je u lome najveća savršenost; tko ju izvrsnije obavljao bude, taj će od Boga primiti velikih darova, a mnogo će napredovati u svom nutarnjem življenju.“ Zato blaženi na nebu savršeno ljube Boga, jer su u svemu podložni božanskoj volji. Stoga nas je Isus učio, da molimo milost, da uvijek na zemlji radimo po Božjoj volji, kao što rade blaženi na nebu: „Budi volja tvoja, kako na nebu. tako i na zemlji.“

Tko vrši božansku volju, taj će biti po Božjoj želji, kao stoje Gospodin zvao Davida: „Našao sam čovjeka po svojoj volji, koji će izvršavali volju moju.“ A zašto ga je tako zvao? Zato, jer je uvijek pripravan bio izvršiti sve što je Bog htio. A on od Gospodina dingo nije molio, nego da ga nauči kako će vršiti njegovu svetu volju. Ah, koliko vrijedi samo jedno djelo učinjeno po Božjoj volji! Dok sv. Pavao proganjaše Isusovu crkvu, Isus mu kaza, rasvijetli ga i obrati. Tada svetac drugo ne učini, nego se potpuno podvrže njegovoj svetoj volji, obećavajući da će uvijek po njegovoj svetoj volji živjeti. „Gospodine, šio želiš od mene?“ I odmah ga Isus izabra za odabranu posudu i apostola naroda: „Ovo je moja posuda i moje će ime nosili među narode.“

Tko posti, milostinju dijeli, pokoru čini za ljubav Božju, taj Bogu dariva dio samoga sebe, ali tko mu pokloni svoju volju, taj mu sve daruje. I ovo je ono sve, koje od nas Bog traži, naime, srce i volju: „Sinko moj, daruj mi srce.“ Napokon ova svrha mora biti svih naših želja, naših pobožnosti, naših razmatranja, pričešćivanja itd.., da ispunjamo volju Božju. Zato trebamo i moliti, tražeći milost, da uzmognemo sve izvršiti što Bog od nas traži. U ovakvim stvarima trebamo moliti pomoć od naših svetih odvjetnika, a osobito od Presvete Djevice Marije, da nam isprose svjetlost i snagu, da se u svim stvarima pokorimo volji Božjoj, osobito da prigrlimo one, kojima se naša vlastita ljubav protivi. Govorio je Ivan Avila: „Više vrijedi jednom reći, blagoslovljen budi Bog, u protivnim i nepovoljnim stvarima, nego šest tisuća zahvalnosti u stvarima nama povoljnim.“

Molitva: Ah, moj mili Bože! Sva moja propast u proteklom životu bila je u tom, što se nisam htio pokoriti tvojoj svetoj volji. Mrzim i proklinjem po tisuću puta one dane, one čaše, u kojim sam se, radeći po svojoj volji, usprotivio tvojoj volji, o Bože duše moje. Sad ju svu tebi darivam; primi ju, Gospodine, i tako ju privij za svoju ljubav, da se nikada više od tebe ne mognem odijeliti. Ljubim te, neizmjerna dobroto, te iz ove ljubavi, koju gajim prema Tebi, sav ti se posvećujem. Odredi sa mnom i mojim stvarima, kako znaš, a ja se potpuno podvrgavam tvom božanskom htjenju. Ne daj. da ikad više padnem u tu nesreću i što god učinim protiv tvoje volje, a od ostalog radi od mene što želiš. Vječni Oče, po Isusovim zaslugama smiluj mi se i uslišaj ove moje molbe. Isuse slatki, uslišaj me po zasluzi tvoje pregorke muke. I ti mi pomozi, Marijo Presveta, i isprosi mi ovu milost, da uvijek izvršavam božansku volju, o kojoj ovisi moje vječno spasenje, drugo ništa i ne tražim.

Vigilare.info svake nedjelje donosi razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstovi su preuzeti iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906., a koje je 2007. izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info napravio minimalnu redakciju.