Slovenski redatelj Miran Zupanič nedavno je snimio film „Sarajevo safari“ (trailer za ovaj dokumentarni film možete pogledati na You Tubeu), a sam redatelj kaže kako je u karijeri snimio mnoge dokumentarne filmova, no niti nijedan nije bio tako mračan kao ovaj. Četverogodišnja opsada Sarajeva je imala mnogo tragičnih priča, ali ova priča pokazuje svu fenomenologiju zla u ljudskom biću.
Redatelj je za vrijeme rata snimio dokumentarni film „Oči Bosne“. Boravio je u Sarajevu za vrijeme opsade grada, ali nije bio upoznat sve do nedavno da se događao „safari“ na građane Sarajeva. Prvi puta je 2019. čuo za „safari“ u razgovoru sa producentom Francem Zajcem.
Cijelo vrijeme govorim o „safariju“ na građane Sarajeva, ali što zapravo predstavlja taj safari? „Sarajevo safari“ je naziv za nezamislivu vrstu lova na ljude koji su vršili bogatili stranci plaćajući velike novčane naknade kako bi im bilo dopušteno da sa srpskih položaju pucaju na ljude u slobodnom dijelu grada. Žrtve su bili civili koji bi se u nekom trenutku našli na udaru snajpera tih okrutnih stranaca. Prema svjedočanstvima još je strašnija činjenica da se više plaćalo ako bi snajperisti htjeli ubiti malo dijete, a u filmu se navodi da su ti snajperisti najviše pucali iz smjera Grbavice na Sarajevo.
Dokumentarni film započinje početnom postoaja „lova“, a ta postaja je naravno bila Beograd. Budući da je beogradska zračna luka imala redovne letove u i za inozemstvo, onda nije bio problem organizirati logistički angažman. Iz Beograda su pojedini pripadnici vojske Jugoslavije i Republike Srpske preuzimali brigu za te strance i brinuli se da sigurno transportiraju „lovce“, a bogatiji su prema svjedočanstvima imala povlašteni tretman na svome putu do Pala (prema jednom izvoru su ih vozili helikopterom, a prema drugome izvoru su išli cestom).
O kakvim je moćnicima iz inozemstva riječ nije moguće ništa reći jer je sve obavijeno velom tajni. Riječ je o psihološkim profilima jako bolesnih i bogatih ljudi. Jedan od svjedoka navodi da su među strancima bili Rusi, Kanađani, Amerikanci, Talijani itd. A prema svjedočanstvu srpskog dobrovoljca iz Paraćina se u filmu ustvrđuje kako su bili obučeni u lovačku odjeću. Treba napomenuti kako su brojni svjedoci tih događaja iz 90 – ih odbili svjedočiti iz straha za vlastiti život.
Postoji još bezbroj pitanja koja nisu odgovorena u ovome filmu, ali je bitno da film otvara daljnja pitanja vezana uz ovu stravičnu priču. Jedan od problema na koja upozorava redatelj ovog dokumentarnog filma jest način da se dođe do autentičnih materijala i svjedoka jer godine prolaze, a sve manje ima uvjeta da se dođe do pune istine zašto se ovo događalo. Čitateljima ovog prikaza preporučujem da pogledaju ovaj dokumentarni film i da se zapitamo kako je moguće da su Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije dopustile takav „safari“? To je pitanje na koje vjerojatno nikada ne ćemo dobiti odgovor, ali je pitanje koje se mora postaviti.