Bartolo Longo rođen je 1841. godine u dobrostojećoj katoličkoj obitelji na jugu Italije. Iako je bio odgajan u vjeri, nakon smrti roditelja sve se više priklanja ateizmu da bi se za vrijeme studija prava u Napulju priključio neopoganističkoj sekti u kojoj je bio „vrhovni svećenik”. Nakon nekog vremena prakticiranja sotonističkih obreda, Bartolo se počinje osjećati sve lošije. Prolazi kroz psihičke krize, zapada u depresiju te i tjelesno obolijeva. Ovo teško stanje dostiglo je i svoj vrhunac, no on tada u srcu čuje glas svoga pokojnog oca „Vrati se Bogu”.

Njegov povratak Bogu nije bio ni brz ni jednostavan. Svećenik dominikanac koji ga je ispovijedao o. Alberto Radente odrješenje od grijeha udijelio mu je tek nakon mjesec dana. Pri tome se više osoba molilo za Bartolovo obraćenje. Bio je to tek uvod u ono što slijedi…

Prolazeći pored jedne kapele u Pompejima u srcu je, poput sv. Dominika, začuo riječi: „Ako netko traži spasenje, neka širi molitvu krunice i sigurno neće propasti”. Bartolo je tada shvatio koje je njegovo poslanje i zavjetovao se Bogu da će život posvetiti širenju krunice. Plodovi te njegove odluke su čudesni. Godine 1871. postaje dominikanac trećoredac i počinje širiti pobožnost krunice.

U Pompejima je osnovao Bratovštinu svete krunice koja je nakon trideset godina djelovanja imala pet milijuna članova! Među članovima je bio i sam papa Leon XIII., 30 kardinala i više od 50 biskupa te na stotine tisuća laika. Moglo bi se reći da je to bila najveća svjetska vojska čije je jedino oružje bila molitva – krunica.

No, Bartolo nije stao na širenju pobožnosti i čašćenju Bl. Djevice Marije. Prava pobožnost uvijek donosi i dobre plodove – tako je bilo i sada. Zajedno sa suprugom groficom Marianom di Fusco obnavlja malu crkvicu u Pompejima koja, zbog čudesnih ozdravljenja, brzo postaje hodočasničko mjesto. Crkva postaje premala pa počinju radovi na većoj crkvi, svetištu Bl. Djevice Marije od sv. Krunice. Godine 1906. blaženi Longo i njegova supruga daruju svetište Svetoj Stolici. Svetište Gospe od Ružarija u Pompejima jedno je od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu.

Apostolat bl. Bartola pratila su i mnoga karitativna djela, izgradnja vrtića i škola te posebno briga za siromašnu djecu, onu koja su ostala bez roditelja i djecu zatvorenika. Za potrebe širenja pobožnosti Kunice razvio je i tiskarsku djelatnost.

Prilikom hodočašća u Pompeje 26. listopada 1980. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.