Platforma Možemo na čelu s poglavicom Tomislavom Tomaševićem prije lokalnih izbora u Zagrebu obećavala je brda i doline. Koke sa zlatnim jajcima. Uskoro će dvije godine kako su na vlasti, a niti jedan komunalni problem nije riješen. Štoviše, pokazali su i to da su nesposobni u politici zbrinjavanja otpada iako su svoj predizborni program presudno gradili upravo na toj temi.
No ništa zato. Možemosi su jako sposobni u nametanju ideoloških tema, bilo da govorimo o rodno neutralnim semaforima ili o „osobama koje menstruiraju“. Kao pristaše zelenog fundamentalizma (koji se možda u poznijoj dobi sjete da žele djece pa idu u trgovačke ekspedicije po Kongu i Zambiji) oni čine sve što mogu kako bi promicali neomaltuzijanski kult.
Za zelene radikale svako je novo dijete nova tona ugljičnog dioksida. Zato treba inaugurirati mjere koje će djelovati destimulativno i stvarati protuživotno okruženje. Ne čudi stoga što je jedan od prvih poteza Tomaševićeve vlasti bio taj da su ukinuli mjeru roditelj odgojitelj.
Sve je na kraju dobilo sudski epilog, a danas je Visoki upravni sud dao i pravno pokriće Tomaševićevoj politici. Naime, Visoki upravni sud danas je odlučio da je nova gradska odluka o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje u Zagrebu zakonita, pa će se ona smanjiti na iznos minimalne plaće u Hrvatskoj od 1. travnja. Naknada se dodatno smanjuje od 1. srpnja na 50 posto minimalne plaće, dok već u rujnu ove godine iz mjere izlaze oni roditelji čije je najmlađe dijete navršilo sedam godina.
Kakva se poruka ovime šalje?
Šalje se poruka pravne nesigurnosti. Oko 5,800 korisnika ove mjere ostat će bez prihoda na koje su računali. Mnogi su računajući na ove prihode digli i kredite. Svi oni naći će se u ekonomskim problemima. Dakako, mnogi od njih će zaviriti i preko granice. A problemi će nastati i zbog nedostatka mjesta u vrtićima.
Najveći izvori ljudskog kapitala
Ukidanjem mjere roditelj odgojitelj oslobodit će se sredstva koja će protuživotna možemo-zambijska družina moći preusmjeriti na genderističke i slične perverzne projekte. Dobit ćemo nove iseljenike iz Hrvatske, a njihova mjesta popunjavat će se iz afroazijskih paralela i meridijana.
Odnos prema brojnim obiteljima najbolji je test (anti)životne politike jedne države. U susjednoj Mađarskoj, primjerice, ženama mlađim od 40 godina nakon trećeg djeteta otpisuje se zajam od 36,000 eura. Žene sa četvero i više djece ne plaćaju porez na dohodak do kraja života. Osim toga, brojne obitelji imaju subvencije prilikom kupnje automobila sa sedam sjedala. Mađarska ukupno troši oko pet posto BDP-a na obitelji. Rezultati? U posljednjih deset godina u Mađarskoj se broj brakova udvostručio, a broj pobačaja pao je za 41 posto.
Roditelji s više djece, oni odgovorni, spremni su na veće žrtve, pa i više rade. Brojne obitelji su najveći izvori ljudskog kapitala. Brojne obitelji više troše na obvezno i fakultativno obrazovanje, više novca ulažu u kulturne i športske sadržaje svoje djece, ali i na stambeno zbrinjavanje. Brojnije obitelji kupuju više proizvoda i usluga što znači da novac kola i financijske mjere se kasnije vraćaju u proračun i lokalnu zajednicu. Pomoći brojnim obiteljima tako prestaju biti socijalna kategorija.
No kako to objasniti jahačima kulture smrti koji ne vide dalje od rodno neutralnih semafora i zambijskih ekspedicija?