Utorak, 16. travnja 2024.

Rat protiv zapadne kulture i tradicije

Vijest da će se na jednom od koledža na Sveučilištu u Oxfordu umjesto svetog Jurja 2023. slaviti kraj ramazana, ne bi trebala začuditi bilo koga. Riječ je o samo jednome u nizu iskaza zapadne samomržnje.

Pred trideset i pet godina, kao što u knjizi „Rat protiv Zapada“ podsjeća Douglas Murray, velečasni Jesse Jackson predvodio je protestante na Sveučilištu u Stanfordu pjesmom „Hura, hej, zapadna civilizacija je gotova“. Prosvjedovalo se zbog uvođenja nastavnog predmeta Zapadna kultura. Tvrdili su da je loše poučavati o zapadnom zakonodavstvu i zapadnim običajima. Sveučilište je zamijenilo predmet Zapadna kultura predmetom o mnogim drugim kulturama. U idućim desetljećima gotovo su sva zapadna sveučilišta slijedila primjer Stanforda.

Murray dodaje da je u nekoliko kratkih desetljeća zapadna civilizacija od stečevine vrijedne poštovanja spala na nešto neugodno i staromodno, na kraju i na nešto sramotno. „Od priče koja je trebala nadahnuti ljude, kojom su se trebali ponositi, pretvorila se u nešto čega su se trebali stidjeti“.

Uništavanje kršćanskih vrijednosti

Rat protiv zapadne kulture i tradicije neodvojiv je od uništavanja kršćanskih vrijednosti s obzirom na to da su u kršćanstvu temelji zapadne civilizacije. Od toga da se na zapadnim sveučilištima ne smije poučavati o zapadnoj kulturi, do toga da će se poučavati islamska kultura i tradicija – stoji vrlo mali korak. U konačnici, zar nije gradonačelnik Londona Pakistanac, a premijer Indijac? Signaliziranje vrline nalaže da je sve nezapadno dobro, a sve zapadno vrijedi jedino otkazivanja.

Europski parlament pred koji je mjesec osudio teorije „velike zamjene stanovništva“. No nije riječ o teoriji, nego o praksi. Ponajbolji je primjer „multikulturalna“ Švedska kao danas najveći eksperiment u Europi. Početkom devedesetih neeuropski su migranti činili 3 posto švedske populacije, a danas ih je više od 20 posto. Demografska istraživanja pokazuju da će etnički Šveđani postati manjina u Švedskoj već za trajanja životnog vijeka većine ljudi koji su danas živi.

I u Švedskoj je sve krenulo tako što se vodio rat protiv švedske kulture i tradicije. Tako je 2005. jedan novinar upitao Lisu Bergh, tajnicu švedskoga parlamenta i glavnu dužnosnicu za integraciju, je li švedska kultura vrijedna očuvanja ili ne, na što je ona odgovorila: „Pa, što je zapravo, švedska kultura? I mislim da sam time odgovorila na pitanje“. Švedski premijer Fredrik Reinfeldt (iz konzervativne „Umjerene stranke“) 2006. je rekao da je „samo barbarstvo istinsko švedsko. Svaki je daljnji razvoj došao izvana“.

Samomrzeća civilizacija

U isto vrijeme dok se dezavuira vlastito naslijeđe, sriču se ode svemu što je nezapadno i protuzapadno. Samo se zapadnim zemljama kopa po „grijesima iz prošlosti“. Jeste li ikada čuli nekoga turskog ili kineskog političara da je javno oplakivao grijehe (a bilo ih je!) svojih naroda? Naravno, niste. Takvo što odlika je samomrzeće zapadne civilizacije u kojoj je postalo gotovo kriminalno reći da postoje dva spola, tj. dva roda. Vodi se rat protiv zdravog razuma, a važeća zapadna kultura pokazuje znakove teške degeneracije.

Ako zapadne zemlje nastave voditi rat protiv vlastite tradicije (i prikazivati ju isključivo kao nešto kolonijalno i rasističko), ako kultura koja je oblikovala zapadnu Europu ne će imati ulogu u njezinoj budućnosti, postoje druge kulture i tradicije koje će zauzeti njezino mjesto.

Nekada su se teritoriji osvajali silom, a danas se osvajaju demografijom. Slavljenje ramazana na Oxfordu danas je još uvijek iskaz hiperpolitičke korektnosti i signaliziranja vrline, no kroz koje desetljeće moglo bi postati obvezatno.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...