Samovoljom političkih prvaka stranke Možemo (tj. Muzemo), na čelu s još uvijek aktualnim gradonačelnikom Tomaševićem, ponovno se ne provode osnovni demokratski standardi niti poštuju propisane pravne procedure.
Premda se od trenutne gradske vlasti ne očekuje neko posebno ushićenje zbog održavanja manifestacije Hod za život (20.5.2023.), ono što se ipak očekuje jest minimum uzusa pluralnog društva, kao što je poštivanje drugih i različitih, kako osoba, tako i njihova mišljenja, svega onoga u što se i sami pozivaju, a što su – u vidu izrazitog nepoštovanja neistomišljenika – nedavno javno pokazali na opskurnom skupu pod nazivom „Trnjanski kresovi“.
Opstrukcija Hoda za život samo je nastavak politike gradske vlasti koja je svoje neprijateljstvo prema djeci i obiteljima (s više djece) do sada pokazala već više puta. Nakon što je prošle godine još Tomašević izričito zabranio postavljanje zastava Hoda za život, ove godine odlučio se na jednu drugu opstruirajuću taktiku – proceduralno zavlačenje.
Budući da se gradske službe još uvijek nisu oglasile na zahtjev organizatora za postavljanje zastava na za to previđenih javnim lokacijama, a dan održavanja Hoda sve je bliži, očito je da se znakovlje Hoda ni ove godine neće zavijoriti po zagrebačkim trgovima i ulicama.
Grad je taj zahtjev očito odlučio ignorirati.
Zbog prošlogodišnje zabrane postavljanje zastava organizatori Hoda za život, udruge Vigilare i U ime obitelji, podnijele su još prošlog ljeta zajedničku tužbu protiv Grada, a slučaj još uvijek nije riješen. Prvo ročište koje je bilo zakazano tek za 19. travnja ove godine, odgođeno je zbog bolesti sutkinje, a kada će biti novo još se ne zna.
Zanimljivo je i da Grad svoj odgovor na tužbu, koji je u sudsku e-komunikaciju dostavio u kolovozu 2022., do danas nije dostavio navedenim udrugama, što je bio obvezan učiniti. To je samo još jedan u nizu mnogih pravnih propusta koje je ova vlast počinila, premda bi se, kao i svi drugi, morali pridržavati pravnih propisa. Ah, te demokratske procedure.
No osim onemogućavanja postavljanja zastava, ove je godine zbog „spleta okolnosti“ morala biti izmijenjena i ruta Hoda za život. I to zato jer je, eto, netko drugi već zauzeo Zrinjevac koje je trebalo biti konačno odredište Hoda. Koja je konačna lokacija na koju će stići Hod, ipak ne ćemo otkriti jer bi, s obzirom na sve do sada viđeno, održavanje Hoda u glavnom gradu Hrvatske, i neposredno prije samog početka moglo doživjeti nove opstrukcije.
A da će se one druge, fizičke, opstrukcije tijekom samog Hoda i ove godine dogoditi vrlo je vjerojatno jer će razne liberalne, feminističke, (trans)rodne i sodomitske udruge, na krilima netrpeljivosti gradske politike, teško uspjeti obuzdati svoju mržnju i bijes, poput onih koji se svake prve subote viđaju na Trgu bana Jelačića.
Dogodine svakako očekujemo nove prepreke, dakako, isključivo administrativne naravi.
Razlog neprijateljstva Grada možda je u tome što su Muzemosi pred svojim inozemnim financijerima, kojima su i dalje odgovorni, htjeli izbjeći sramotu da nekakvi hodači za život, prizivači savjesti, klerikalni fanatici i radikalni desničari prolaze blizu gradskog sjedišta njihove stranke i ondje izvikuju svoje primitivne parole.
Bio bi to svakako neprikladan prizor onkraj ulice Petra Berislavića br. 12, adrese koju iz nepoznatih razloga uporno skrivaju na svojim službenim stranicama.
Posve je razumljivo da se još uvijek aktualni gradonačelnik i njegova svita moraju baviti i nekim drugim stvarima poput saniranja gotovo svakodnevnog pucanja vodovodnih cijevi, odvoza nagomilanog smeća diljem grada i održavanjem zelenih površina koje su dosta zapuštene od kada su preuzeli vlast.
Primjer s Hodom za život, statusom roditelja odgojitelja, gotovo ukidanje novčane potpore za treće i svako sljedeće dijete, dodjela nagrade „Zagrepčanka godine“ ubojici vlastitog djeteta, kao i omogućavanje pobačaja u gradskoj bolnici „Sveti Duh“, pokazuje da je ideologija ljevici ipak najvažnija.