Ne tako davno Švedska se smatrala ne samo bogatom zemljom s jakom socijalnom mrežom, nego i jednom od najsigurnijih europskih zemalja. Krenulo je još ranije, no od velike migrantske krize 2014./2015. godine stanje na sigurnosnom planu potpuno se promijenilo.
Još pred pet godina čak i u „Jutarnjem listu“ mogli smo pročitati sljedeće: „Usprkos golemom uloženom trudu i novcu, integracija stotina tisuća migranata tijekom posljednjih godina se pokazuje kao veliki izazov za švedsko društvo. Porast kriminala, religijske netrpeljivosti te ekonomski problemi koje se povezuje s većim useljeništvom teme su koje izazivaju oprečne i vrlo užarene stavove stanovnika Švedske uoči najvažnijih parlamentarnih izbora u posljednjih pedesetak godina“.
Najnovije istraživanje o percepciji sigurnosti među građanima pokazuje na to da je Švedska uz Ujedinjeno Kraljevstvo pri samome dnu liste sa stopom sigurnosti od 43, 69 posto. Francuska je na dnu liste sa stopom sigurnosti od 35,59 posto. Pritom se posebno uzima u obzir faktor koliko se građani osjećaju sigurnima kad hodaju noću sami.
„Multikulti“ eksperimenti
Što je zajedničko Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Francuskoj? To što su posljednjih desetljeća ove zemlje postale veliki „multikulti“ eksperimenti. Migrantsko stanovništvo iz afroazijskih zemalja preplavilo je ove države. Tzv. liberalni mainstream one koji govore o „velikoj zamjeni stanovništva“ etiketira kao opasne fašiste. No statistike su neumoljive: Šveđani će postati manjina u svojoj zemlji već za trajanja životnog vijeka većine ljudi koji su danas živi. 1990-ih neeuropski su migranti činili 3 posto švedske populacije, a danas prelaze 20 posto.
Slično je i u Francuskoj koja je krcata no go zonama, tj. šerijatskim getima. U Velikoj Britaniji premijer je porijeklom Indijac, a gradonačelnik Londona Pakistanac. I Austrijanci bi već kroz koje desetljeće mogli postati manjinom u svojoj zemlji. Ime Muhamed najčešće je među novorođenom djecom u mnogim europskim velegradovima. No liberalni mainstream statistiku i matematiku očito smatra fašističkim znanostima.
Zemlje (sjevero)zapadne Europe smatra se najbogatijim zemljama Europske unije. No čini se da bogatstvo i sigurnost više nisu u korelaciji. Jeftina radna snaga iz afroazijskih zemalja možda još održava nametnuti mit o stalnom ekonomskom progresu, no pitanje je kad će i on doći u pitanje. Tamo gdje nema sigurnosti teško i ekonomija može funkcionirati. Vrlo brzo to će se pokazati upravo u Švedskoj.
Sigurnost u Hrvatskoj
Prvih pet država po percipiranoj sigurnosti su Hrvatska, Slovenija, Island, Gruzija i Švicarska. Države Srednje Europe općenoto bolje stoje od onih ne (sjevero)zapadu. Politički je nekorektno to reći, no i slijepci mogu vidjeti da je sigurnost povezana s migracijama i modelima integracije migranata. I Švicarska ima velik broj stranih radnika, no ipak je provodila mnogo inteligentnije, selektivnije i restriktivnije useljeničke politike.
Hrvatska je danas sigurna zemlja, možda i najsigurnija u Europi, no pitanje je koliko će to još dugo biti. Dok je i dalje jedna od zemalja iz koje se najviše iseljava, Hrvatska je danas i zemlja – proporcionalno gledano – s najvećom stopom useljavanja. Kao što upozoravaju Stjepan Šterc, Tado Jurić i drugi demografi – nastavak sadašnjih trendova vodi u nimalo lijepe scenarije. Šterc procese u Hrvatskoj otvoreno naziva zamjenom stanovništva.
Od bajki o tome kako „migranti ne žele u Hrvatsku“ do toga da smo postali zemlja s najvećom stopom useljavanje u EU prošlo je malo vremena. Danas je već u Hrvatskoj oko 200.000 stranih radnika. Nastavak ovakvih trendova vodi u finis Croatiae.