Da je još pred koje desetljeće netko rekao da će u Nizozemskoj ili bilo kojoj drugoj državi na natjecanju ljepote pobijediti muškarac koji se identificira kao žena – rekli bismo mu da ju potpuno lud.

Danas, takva vijest gotovo da više ne izaziva bilo kakvo zgražanje. U Sjedinjenim Američkim Državama prošle je godine bivši muškarac proglašen za ženu godine, a već smo navikli i na to da se bivši muškarci natječu u ženskim športskim kategorijama, pa i u borilačkim športovima.

Iz ovakvoga suludog identitetskog egzibicionizma stoji rukopis rodne ideologije. Davno je Simone de Beauvoir izjavila: „Nitko se ne rađa kao žena, nego se ženu učini ženom“. Ista je ta „književnica“ izjavila i sljedeće: „Bila sam uvjerena da porok zauzima ono mjesto u čovjeku koje je predodređeno za Boga pa sam se bacala na barski stolac jednako revno kao što sam kao dijete padala na koljena pred Prevestim“.

Ista se ova feministica dičila time da je imala dva pobačaja, a dio svoga salona pretvorila je u mjesto za vršenje pobačaja. Od katoličke vjernice postala je borbena ateistica i zagovornica kulture smrti. Dakle, u njezinu slučaju – koji vrijedi pars pro toto – riječ je o pobuni protiv Boga, ali i naravnog poretka u kojemu se izražava ideja Boga.

Novi čovjek

U Knjizi „Svjetska seksualna revolucija“ Gabriele Kuby apostrofira da je program radikalnog feminizma, koji je i Simone de Beauvoir zastupala, sadržavao odbacivanje moralnih normi na području seksualnosti, odbacivanje braka, majčinstva i obitelji, pretvaranje pobačaja u „ljudsko“ pravo žene, ali i zaposlenu ženu kao jedini idol žene kao i borbu protiv nadmoći muškaraca.

Kuby upozorava da je strateški program Europske unije usmjeren prema novoj slici čovjeka koja potresa temelje dosadašnjeg društvenog poretka. Sve odluke Europske unije, kada je riječ o rodnoj ideologiji kao vodećem mišljenju, o spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu, mnogovrsnim spolovima, antidiskriminaciji, homofobiji i istospolnom „braku“, napadaju to područje. Rađa se nova etika na području spolova i spolnosti, a kao posljedica toga uslijedit će novi pravni i društveni poredak. I – kao u svim totalitarnim sustavima – „novi čovjek“.

Iza promicanja ovih ideja i ideologija stoje globalističke elite koje nametanjem novoga sustava vrijednosti žele stvoriti „novi svjetski poredak“ koji će se temeljiti na protudekalogu. Ta ideologija pomalo je ušla u globalne institucije, u politiku, medije, ali i obrazovanje. Već danas i u hrvatskim se vrtićima nameće rodna ideologija sa svojom suludom tezom da netko prema spolu može biti jedno, a prema rodu drugo. Pitanje je vremena kad će se kazneno goniti roditelji koji ne pristaju na genderističku indoktrinaciju i ispiranje mozga.

Paradoks

Nakon nekoliko desetljeća žustre borbe za prava žena došli smo do…? Do toga da se bivši muškarci smatraju boljim ženama od samih žena. To jasno pokazuje da u pozadini svega nisu prava žena, nego uništenje tradicionalne obitelji i pisanje nove antropologije, nove Knjige postanka.

Pedeset i pet godina nakon seksualne revolucije imamo nikada manje novih života na Zapadu. Imamo hiperseksualizirano društvo, u kojemu golotinja i seksualni sadržaji iskaču iz svakoga digitalnog kutka i zakuta… Nikada više priča o seksu, a nikada manje ljudi. Kakvoga li paradoksa!

Riječ je o protuljudskoj ideologiji koja – kao i mnoge druge iz arsenala kulture smrti – imaju svoj korijen u neomaltuzijansko-eugeničkim planovima. Demografska pustoš na Zapadu o tome jasno govori.

Prema plodovima ćete ih njihovim prepoznati…