Čak i kada roditelji ne koriste pametne telefone tijekom igre s djecom, njihove su interakcije u tim trenutcima manje intenzivne ako inače provode puno vremena na društvenim mrežama, pokazuje istraživanje predstavljeno na znanstvenom kongresu u Washingtonu.
Roditelji s pravom odlažu pametne telefone kako bi se tijekom igre s mališanima mogli više usredotočiti na njih. No, prema najnovijim saznanjima, to možda ipak nije dovoljno. Naime, roditelji koji inače često koriste društvene mreže pokazuju slabiju kvalitetu interakcije s djecom čak i kada mobitel ostave po strani. Primjerice, s djecom manje razgovaraju u usporedbi s onima koji su svakodnevno manje angažirani na društvenim mrežama.
Na to ukazuje istraživanje psihologa sa Sveučilišta Alabama u Tuscaloosi (SAD), predstavljeno na međunarodnom znanstvenom kongresu Digital Media and Developing Mind 2025 u Washingtonu. Zaključak je jasan: za poboljšanje odnosa s djecom nije dovoljno samo fizički odložiti mobitel i odjaviti se s društvenih mreža. Potrebno je „odjaviti“ i vlastiti um, što se pokazuje znatno težim.
Glavna autorica studije, doktorandica Liz Robinson, ističe da majke koje češće koriste društvene mreže tijekom igre s djecom u dobi od dvije do pet godina – i kada mobitel nije u ruci – razgovaraju s njima čak 29 % manje. Istraživanje je obuhvatilo žene koje su društvene mreže koristile između 21 i 169 minuta dnevno. Zanimljivo je da pregledavanje e-mailova ili vremenske prognoze prije igre nije imalo jednako negativan učinak.
Redovito korištenje društvenih mreža stvara naviku mentalnog angažmana koja se teško isključuje, čak i kada fizički odložimo mobitel. Odrasli tada nesvjesno razmišljaju o sadržajima koje su pročitali ili vidjeli, ne primjećujući da su im misli negdje drugdje.
„Naše misli često lutaju, zaokupljene stvarima koje nas trenutačno više privlače, a društvene mreže su jedan od najsnažnijih takvih faktora“, upozorava Kris Perry, direktorica organizacije Children and Screens: Institute of Digital Media and Child Development.
Stručnjakinja podsjeća kako je razgovor s djecom od samog rođenja ključan za njihov razvoj – posebice mozga i govora. Dugoročno, to izravno utječe na uspjeh u učenju, ali i na razvoj socijalnih vještina i odnosa s vršnjacima.
Liz Robinson napominje i da djeca vrlo dobro primjećuju kada roditelji tijekom igre pogledavaju negdje drugdje ili im misli nisu nazočne. Upozorava da djeca oponašaju takva ponašanja i razvijaju slične obrasce u korištenju, odnosno prekomjernom korištenju pametnih telefona i društvenih mreža.
„Najvrjednije što možemo pružiti djeci je – naša pažnja“, ističe Robinson. Savjetuje da svakoga dana odvojimo vrijeme isključivo za djecu, ali da to vrijeme uistinu bude posvećeno njima, bez drugih misli i digitalnih ometanja.